Sacred Texts Bible World Bible Index Previous Next
1:1 Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje -
1:2 koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim
1:3 o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu,
1:4 postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu,
1:5 po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane
1:6 među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista:
1:7 svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.
1:8 Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješćuje po svem svijetu.
1:9 Doista, svjedok mi je Bog - komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova - da vas se
1:10 u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se već jednom s voljom Božjom nekako posrećilo doći k vama.
1:11 Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate, zapravo -
1:12 da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom.
1:13 A ne bih htio, braćo, da ne znate: često sam bio nakanio doći k vama - i sve dosad bio spriječen - da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima.
1:14 Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama.
1:15 Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanđelje.
1:16 Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku.
1:17 Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti.
1:18 Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću.
1:19 Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova.
1:20 Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike.
1:21 Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo.
1:22 Gradeći se mudrima, poludješe i
1:23 zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova.
1:24 Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela,
1:25 oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.
1:26 Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim,
1:27 a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.
1:28 I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje,
1:29 puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači,
1:30 klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni,
1:31 nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni.
1:32 Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.
2:1 Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš.
2:2 Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što čine.
2:3 Misliš li da ćeš izbjeći sudu Božjemu, ti čovječe što sudiš one koji takvo što čine, a sam to isto činiš?
2:4 Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi?
2:5 Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga
2:6 koji će uzvratiti svakom po djelima:
2:7 onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost - život vječni;
2:8 buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba!
2:9 Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka;
2:10 a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku!
2:11 Ta u Boga nema pristranosti.
2:12 Uistinu koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu će biti suđeni.
2:13 Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego - izvršitelji će Zakona biti opravdani.
2:14 Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon:
2:15 pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane.
2:16 To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima.
2:17 Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno počivaš na Zakonu i dičiš se Bogom,
2:18 koji poznaješ Volju i iz Zakona poučen razlučuješ što je bolje
2:19 te si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlo onih u tami,
2:20 odgojitelj nerazumnih, učitelj nejačadi jer u Zakonu imaš oličenje znanja i istine;
2:21 ti, dakle, koji drugoga učiš, sam sebe ne učiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš!
2:22 Ti koji zabranjuješ preljub, preljub počinjaš! Ti komu su odvratni kumiri, pljačkaš hramove!
2:23 Ti koji se Zakonom dičiš, kršenjem toga Zakona Boga obeščašćuješ!
2:24 Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli među narodima.
2:25 Da, obrezanje koristi ako vršiš Zakon; ako pak kršiš Zakon, obrezanje tvoje postalo je neobrezanje.
2:26 Ako dakle neobrezani opslužuje propise Zakona, neće li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem?
2:27 I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit će tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona.
2:28 Ta nije Židov tko je Židov naizvana i nije obrezanje ono izvana,
2:29 na tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga.
3:1 Koja je dakle prednost Židova? Ili kakva korist od obrezanja?
3:2 Velika u svakom pogledu. Ponajprije: povjerena su im obećanja Božja.
3:3 Da, a što ako su se neki iznevjerili? Neće li njihova nevjernost obeskrijepiti vjernost Božju?
3:4 Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac, kao što je pisano: Da pravedan budeš po obećanjima svojim i pobijediš kada te sudili budu.
3:5 Ako pak naša nepravednost ističe Božju pravednost, što ćemo na to reći? Nije li onda - po ljudsku govorim - nepravedan Bog koji daje maha gnjevu?
3:6 Nipošto! Ta kako će inače Bog suditi svijet?
3:7 Ako je, doista, istina Božja po mojoj lažljivosti obilno zasjala njemu na slavu, zašto da ja još budem suđen kao grešnik?
3:8 I zar da ne "činimo zlo da dođe dobro", kako nas kleveću i kako neki kažu da govorimo? Sud ih pravedni čeka!
3:9 Što dakle? Imamo li prednost? Ne baš! Jer upravo optužismo sve, i Židove i Grke, da su pod grijehom,
3:10 kao što je pisano: Nema pravedna ni jednoga,
3:11 nema razumna, nema ga tko bi Boga tražio.
3:12 Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da čini dobro - nijednoga nema.
3:13 Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom lažno laskaju, pod usnama im je otrov ljutičin,
3:14 usta im puna kletve i grkosti;
3:15 noge im hitre da krv proliju,
3:16 razvaline i nevolja na njinim su putima,
3:17 put mira oni ne poznaju,
3:18 straha Božjega nemaju pred očima.
3:19 A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom.
3:20 Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu - samo spoznaja grijeha!
3:21 Sada se pak izvan Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima,
3:22 pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike!
3:23 Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja;
3:24 opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu.
3:25 Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. Htio je tako očitovati svoju pravednost kojom je u svojoj božanskoj strpljivosti propuštao dotadašnje grijehe;
3:26 htio je očitovati svoju pravednost u sadašnje vrijeme - da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove.
3:27 Gdje je dakle hvastanje? Isključeno je. Po kojem zakonu? Po zakonu djela? Ne, nego po zakonu vjere.
3:28 Smatramo zaista da se čovjek opravdava vjerom bez djela Zakona.
3:29 Ili je Bog samo Bog Židova? Nije li i pogana? Da, i pogana.
3:30 Jer jedan je Bog: on će opravdati obrezane zbog vjere i neobrezane po vjeri.
3:31 Obeskrepljujemo li dakle Zakon po vjeri? Nipošto! Naprotiv, Zakon utvrđujemo.
4:1 Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu?
4:2 Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti - ali ne pred Bogom.
4:3 Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost.
4:4 Onomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug.
4:5 Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost,
4:6 kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela:
4:7 Blaženi oni kojima je zločin otpušten, kojima je grijeh pokriven!
4:8 Blago čovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju.
4:9 Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uračuna u pravednost.
4:10 A kako mu se uračuna? Već obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu!
4:11 I znak obrezanja primi kao pečat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im se uračuna pravednost -
4:12 i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama.
4:13 Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere.
4:14 Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obećanje.
4:15 Ta Zakon rađa gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja.
4:16 Zato - zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas -
4:17 kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.
4:18 U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo.
4:19 Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina.
4:20 Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu,
4:21 posve uvjeren da on može učiniti što je obećao.
4:22 Zato mu se i uračuna u pravednost.
4:23 Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se,
4:24 nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega,
4:25 koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.
5:1 Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu.
5:2 Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje.
5:3 I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću,
5:4 postojanost prokušanošću, prokušanost nadom.
5:5 Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!
5:6 Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro.
5:7 Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti.
5:8 A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.
5:9 Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe?
5:10 Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim.
5:11 I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.
5:12 Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt...
5:13 Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona.
5:14 Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći.
5:15 Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu.
5:16 I dar - to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha - opravdanjem.
5:17 Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu - po Jednome, Isusu Kristu.
5:18 Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život!
5:19 Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.
5:20 A zakon nadođe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost:
5:21 kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu.
6:1 Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje?
6:2 Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu?
6:3 Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni.
6:4 Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
6:5 Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću.
6:6 Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu.
6:7 Ta tko umre, opravdan je od grijeha.
6:8 Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime.
6:9 Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje.
6:10 Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu.
6:11 Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!
6:12 Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude;
6:13 i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti.
6:14 Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću!
6:15 Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto!
6:16 Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslušnosti - na pravednost.
6:17 Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni;
6:18 da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti.
6:19 Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju - do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posvećenja.
6:20 Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, "slobodni" bijaste od pravednosti.
6:21 Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu - smrt.
6:22 Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak - život vječni.
6:23 Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem.
7:1 Ili zar ne znate, braćo - poznavaocima zakona govorim - da zakon gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života.
7:2 Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu.
7:3 Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga.
7:4 Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu.
7:5 Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove;
7:6 sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.
7:7 Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi!
7:8 A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzročio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav.
7:9 Da, ja sam nekoć živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje.
7:10 Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt.
7:11 Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeđu me zavede, njome me i ubi.
7:12 Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.
7:13 Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom očituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najvećim grešnikom.
7:14 Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh.
7:15 Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim.
7:16 Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar.
7:17 Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.
7:18 Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro.
7:19 Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to činim.
7:20 Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.
7:21 Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo.
7:22 Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim,
7:23 ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.
7:24 Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?
7:25 Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.
8:1 Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!
8:2 Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti.
8:3 Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu
8:4 da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu.
8:5 Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo:
8:6 težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir.
8:7 Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može.
8:8 Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti.
8:9 A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.
8:10 I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti.
8:11 Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.
8:12 Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo!
8:13 Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.
8:14 Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.
8:15 Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!"
8:16 Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja;
8:17 ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.
8:18 Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.
8:19 Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih:
8:20 stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi.
8:21 Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje.
8:22 Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada.
8:23 Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.
8:24 Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada?
8:25 Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo.
8:26 Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.
8:27 A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete.
8:28 Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.
8:29 Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom.
8:30 Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.
8:31 Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?
8:32 Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?
8:33 Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava!
8:34 Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!
8:35 Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?
8:36 Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.
8:37 U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.
8:38 Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile,
8:39 ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.
9:1 Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom:
9:2 silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.
9:3 Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu.
9:4 Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja;
9:5 njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.
9:6 Ali ne kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela;
9:7 i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo;
9:8 to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obećanja računaju se u potomstvo.
9:9 Evo doista riječi obećanja: U ovo ću doba doći i Sara će imati sina.
9:10 Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela.
9:11 Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju:
9:12 ne po djelima, nego po onome tko poziva - rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu,
9:13 kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.
9:14 Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto!
9:15 Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim.
9:16 Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.
9:17 Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.
9:18 Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće.
9:19 Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro?
9:20 Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim načinio?"
9:21 Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu.
9:22 A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast,
9:23 da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu,
9:24 na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?
9:25 Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat ću narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom.
9:26 Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste moj narod prozvat će se sinovi Boga živoga.
9:27 Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova će Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak će se spasiti;
9:28 jer riječ će ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji.
9:29 Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik.
9:30 Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri.
9:31 Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro.
9:32 Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja,
9:33 kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neće se postidjeti.
10:1 Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.
10:2 Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.
10:3 Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.
10:4 Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.
10:5 Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj.
10:6 A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo - to jest Krista svesti?
10:7 Ili: Tko će sići u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih?
10:8 Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo.
10:9 Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.
10:10 Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.
10:11 Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.
10:12 Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.
10:13 Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.
10:14 Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika?
10:15 A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.
10:16 Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?
10:17 Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.
10:18 Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače! Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta.
10:19 Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja ću vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit ću vas glupim nekim narodom.
10:20 Izaija pak hrabro veli: Nađoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu.
10:21 A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.
11:1 Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova.
11:2 Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela:
11:3 Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade.
11:4 Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom.
11:5 Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru.
11:6 Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost!
11:7 Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše,
11:8 kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju sve do dana današnjega.
11:9 I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mrežom, i stupicom, i plaćom.
11:10 Nek im potamne oči da ne vide i leđa im zauvijek pogni!
11:11 Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor.
11:12 Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će više to biti njihov puni broj?
11:13 Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam
11:14 ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih.
11:15 Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih?
11:16 Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane.
11:17 Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedničar korijena, sočnosti masline,
11:18 ne uznosi se nad grane. Ako li se hoćeš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe.
11:19 Reći ćeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim.
11:20 Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj!
11:21 Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neće poštedjeti.
11:22 Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen.
11:23 A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni; ta moćan je Bog da ih opet pricijepi.
11:24 Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsječen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu!
11:25 Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe.
11:26 I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj, odvratit će bezbožnost od Jakova.
11:27 I to će biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove.
11:28 U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca.
11:29 Ta neopozivi su dari i poziv Božji!
11:30 Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe
11:31 tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe.
11:32 Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.
11:33 O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!
11:34 Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?
11:35 Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo?
11:36 Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.
12:1 Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje.
12:2 Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.
12:3 Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere.
12:4 Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje,
12:5 tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu.
12:6 Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje - neka je primjereno vjeri;
12:7 je li služenje - neka je u služenju; je li poučavanje - u poučavanju;
12:8 je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik - revan; tko iskazuje milosrđe - radostan!
12:9 Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro!
12:10 Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem!
12:11 U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite!
12:12 U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!
12:13 Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost!
12:14 Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite!
12:15 Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima!
12:16 Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri!
12:17 Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima!
12:18 Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!
12:19 Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin.
12:20 Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu.
12:21 Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.
13:1 Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene.
13:2 Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami će na se navući osudu.
13:3 Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoćeš li se ne bojati vlasti? Dobro čini pa ćeš imati pohvalu od nje!
13:4 Ta Božji je ona poslužitelj - tebi na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj! Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo čini.
13:5 Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti.
13:6 Zato i poreze plaćate: ta službenici su Božji oni koji se time bave.
13:7 Dajte svakomu što mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu poštovanje - poštovanje, komu čast - čast.
13:8 Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon.
13:9 Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.
13:10 Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav.
13:11 To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo.
13:12 Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.
13:13 Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru,
13:14 nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama.
14:1 Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mišljenjima.
14:2 Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povrće.
14:3 Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio.
14:4 Tko si ti da sudiš tuđega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat će jer moćan je Gospodin da ga podrži.
14:5 Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje.
14:6 Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede i - zahvaljuje Bogu.
14:7 Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire.
14:8 Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo.
14:9 Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.
14:10 A ti, što sudiš brata svoga? Ili ti, što prezireš brata svoga? Ta svi ćemo stati pred sudište Božje.
14:11 Jer pisano je: Života mi moga, govori Gospodin, prignut će se preda mnom svako koljeno i svaki će jezik priznati Boga.
14:12 Svaki će dakle od nas za sebe Bogu dati račun.
14:13 Dakle, ne sudimo više jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala.
14:14 Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ništa samo od sebe nije nečisto. Samo je onomu nečisto tko to smatra nečistim.
14:15 Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražalošćen, već nisi na putu ljubavi. Ne upropašćuj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro!
14:16 Nemojte da se pogrđuje vaše dobro!
14:17 Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome.
14:18 Da, tko tako Kristu služi, mio je Bogu i cijene ga ljudi.
14:19 Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgrađivanje!
14:20 Ne razaraj djela Božjega poradi hrane! Sve je, istina, čisto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede.
14:21 Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati ništa o što se tvoj brat spotiče.
14:22 Ti imaš uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osuđuje u onom na što se odlučuje!
14:23 Jede li tko dvoumeći, osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve što nije iz uvjerenja, grijeh je.
15:1 Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugađamo.
15:2 Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro, na izgrađivanje.
15:3 Ta ni Krist nije sebi ugađao, nego kao što je pisano: Poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
15:4 Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu.
15:5 A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu
15:6 te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista.
15:7 Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju.
15:8 Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima,
15:9 a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu.
15:10 I još veli: Kličite, puci, s njegovim narodom.
15:11 I još: Hvalite, svi puci, Gospodina, slavili ga svi narodi!
15:12 Izaija opet veli: Pojavit će se Jišajev izdanak, dignut da vlada narodima, u njemu je nada narodima.
15:13 A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga.
15:14 Ja sam, braćo moja, uvjeren: vi ste i sami puni čestitosti, ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati.
15:15 Ipak vam djelomično smionije napisah da vas na poznato nekako podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga -
15:16 da budem bogoslužnik Krista Isusa među poganima, svećenik evanđelja Božjega te prinos pogana postane ugodan, posvećen Duhom Svetim.
15:17 Imam se dakle čime dičiti u Kristu Isusu s obzirom na ono što je Božje.
15:18 /
15:19 Jer ne bih se usudio govoriti o nečemu što Krist riječju i djelom, snagom znamenja i čudesa, snagom Duha nije po meni učinio da k poslušnosti privede pogane. Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanđelje Kristovo,
15:20 i to tako da sam se trsio navješćivati evanđelje ne gdje se već spominjao Krist - da ne bih gradio na temeljima drugih -
15:21 nego, kako je pisano: Vidjet će ga oni kojima nije naviješten, shvatiti oni koji za nj nisu čuli.
15:22 Time sam ponajčešće i bio spriječen doći k vama.
15:23 Sad mi pak više nema mjesta u ovim krajevima, a živa mi je želja, ima već mnogo godina, doći k vama
15:24 kad pođem u Španjolsku. Nadam se doista da ću vas na proputovanju posjetiti i da ćete me onamo otpraviti pošto mi se najprije bar donekle ispuni želja biti s vama.
15:25 Ali sad idem u Jeruzalem da poslužim svetima.
15:26 Makedonija i Ahaja odlučiše očitovati neko zajedništvo prema siromašnim svetima u Jeruzalemu.
15:27 Da, odlučiše, a i dužnici su im. Jer ako su pogani postali sudionicima njihovih duhovnih dobara, dužni su im u tjelesnima poslužiti.
15:28 Pošto dakle to obavim - ovaj im plod zapečaćen uručim - uputit ću se u Španjolsku i usput k vama.
15:29 A kada dođem k vama, doći ću, znam, s puninom blagoslova Kristova.
15:30 Ali zaklinjem vas, braćo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me,
15:31 da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomoć Jeruzalemu bude po volji svetima
15:32 te s Božjom voljom radosno dođem k vama i s vama zajedno odahnem.
15:33 Bog mira sa svima vama! Amen.
16:1 Preporučujem vam Febu, sestru našu, poslužiteljicu Crkve u Kenhreji:
16:2 primite je u Gospodinu kako dolikuje svetima i priskočite joj u pomoć u svemu što od vas ustreba jer je i ona bila zaštitnicom mnogima i meni samomu.
16:3 Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu.
16:4 Oni su za moj život podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im ne samo ja nego i sve Crkve pogana.
16:5 Pozdravite i Crkvu u njihovoj kući. Pozdravite ljubljenog mi Epeneta koji je prvina Azije za Krista.
16:6 Pozdravite Mariju koja se mnogo trudila za vas.
16:7 Pozdravite Andronika i Juniju, rođake i suuznike moje; oni su ugledni među apostolima i prije mene bili su u Kristu.
16:8 Pozdravite Amplijata, ljubljenoga moga u Gospodinu.
16:9 Pozdravite Urbana, suradnika moga u Kristu, i ljubljenog mi Staha.
16:10 Pozdravite Apela, prokušanoga u Kristu. Pozdravite Aristobulove.
16:11 Pozdravite Herodiona, rođaka moga. Pozdravite Narcisove koji su u Gospodinu.
16:12 Pozdravite Trifenu i Trifozu koje se trude u Gospodinu. Pozdravite ljubljenu Persidu koja se mnogo trudila u Gospodinu.
16:13 Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodinu, i majku njegovu i moju.
16:14 Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Herma, Patrobu, Hermu i braću koja su s njima.
16:15 Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru, i Olimpu, i sve svete koji su s njima.
16:16 Pozdravite jedni druge cjelovom svetim. Pozdravljaju vas sve Crkve Kristove.
16:17 Zaklinjem vas, braćo, čuvajte se onih koji siju razdore i sablazni mimo nauk u kojem ste poučeni, i klonite ih se.
16:18 Jer takvi ne služe Gospodinu našemu Kristu, nego svom trbuhu te lijepim i laskavim riječima zavode srca nedužnih.
16:19 Doista, vaša je poslušnost doprla do sviju. Zbog vas se dakle radujem i htio bih da budete mudri za dobro, a bezazleni za zlo.
16:20 Bog mira satrt će ubrzo Sotonu pod vašim nogama. Milost Gospodina Isusa s vama!
16:21 Pozdravlja vas Timotej, suradnik moj, i Lucije, Jason i Sosipater, rođaci moji.
16:22 Pozdravljam vas u Gospodinu ja, Tercije, koji napisah ovu poslanicu.
16:23 Pozdravlja vas Gaj, gostoprimac moj i cijele Crkve. Pozdravlja vas Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart.
16:24 #
16:25 Onomu koji vas može učvrstiti - po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima,
16:26 a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru -
16:27 jedinomu Mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen.