Sacred Texts Bible World Bible Index Previous Next
1:1 Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
1:2 već uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noć.
1:3 On je k'o stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi.
1:4 Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su k'o pljeva što je vjetar raznosi.
1:5 Stoga se opaki neće održati na sudu, ni grešnici u zajednici pravednih.
1:6 Jer Jahve zna put pravednih, a propast će put opakih.
2:1 Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?
2:2 Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova:
2:3 "Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!"
2:4 Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.
2:5 Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje:
2:6 "TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom."
2:7 Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: "Ti si sin moj, danas te rodih.
2:8 Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske.
2:9 Vladat ćeš njima palicom gvozdenÄom i razbit ih kao sud lončarski."
2:10 Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski.
2:11 Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu,
2:12 da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utječu!
3:1 Psalam. Davidov. Kad je David bježao pred sinom Abšalomom.
3:2 Jahve, koliko je tlačitelja mojih, koliki se podižu na me!
3:3 Mnogi su što o meni zbore: "Nema mu spasenja u Bogu!"
3:4 Ti si ipak štit moj, Jahve; slavo moja, ti mi glavu podižeš.
3:5 Iza sveg glasa Jahvi zavapih, i on me usliša sa svete gore svoje.
3:6 Sad mogu leć' i usnuti, i onda ustat' jer me Jahve drži.
3:7 Ne bojim se tisuća ljudi što me opsjedaju dušmanski.
3:8 Ustani, o Jahve! Spasi me, o Bože moj! Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, opakima zube razbijaš.
3:9 U Jahve je spasenje: na tvom narodu tvoj je blagoslov!
4:1 Zborovođi. Uz žičana glazbala. Psalam. Davidov.
4:2 Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja, ti što me u tjeskobi izbavÄi: smiluj mi se, usliši moju molitvu!
4:3 Sinovi čovječji, dokle će vam srca ostati tvrda? Zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite?
4:4 Znajte: Jahve čudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.
4:5 Promislite u srcima i ne griješite, dršćite na svojim ležajima i zanijemite.
4:6 Prinesite žrtve pravedne, u Jahvu se uzdajte!
4:7 Mnogi govore: "Tko će nam pokazati sreću?" Obasjaj nas, Jahve, svjetlom svoga lica!
4:8 Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode pšenica i vino.
4:9 Čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve, daješ miran počinak.
5:1 Zborovođi. Uz frule. Psalam. Davidov.
5:2 Čuj, o Jahve, riječi moje, jecaje moje razaberi!
5:3 Osvrni se na glas mog prizivanja, o Kralju moj i Bože moj, jer tebe vruće zazivam!
5:4 Jahve, zorom glas mi već čuješ, zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć'.
5:5 Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila: zlobniku nema boravka s tobom,
5:6 opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom. Mrziš sve što čine bezakonje
5:7 i uništavaš lažljivce. Varalica i krvopija Jahvi se gadi.
5:8 Po velikoj dobroti tvojoj unići ću u Dom tvoj; past ću ničice pred svetim Domom tvojim, Jahve, prepun poštovanja.
5:9 U svojoj me pravdi vodi poradi mojih dušmana, svoj put mi poravnaj pred očima.
5:10 U njihovim ustima iskrenosti nema, srce im je puno zloće; grlo im je grob otvoren, a jezikom laskaju.
5:11 Kazni ih, o Bože! Nek' propadnu oni i osnove njine, otjeraj ih zbog mnogih nedjela njihovih; tÓa oni se digoše na tebe.
5:12 Nek' se raduju svi što se utječu tebi, neka kliču sve dovijeka! Štiti ih i nek se vesele u tebi koji ljube ime tvoje,
5:13 jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaš, dobrotom ga svojom k'o štitom zaklanjaš.
6:1 Zborovođi. Uz žičano glazbalo. U oktavi. Psalam. Davidov.
6:2 Jahve, nemoj me karati u srdžbi svojoj, ne kažnjavaj me u svojoj jarosti!
6:3 Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemog'o, Jahve, ozdravi me jer dršću kosti moje.
6:4 Duboko mi je duša potresena, a ti, o Jahve - dokle ćeš?
6:5 Vrati se, Jahve, dušu mi izbavi, spasi me rad svoje dobrote:
6:6 jer među mrtvima tko te se sjeća, u Podzemlju tko ti hvale pjeva?
6:7 Iznemogoh od pusta jecanja, u noći postelju plačem zalijevam, suzama ležaj natapam.
6:8 Od žalosti oko mi gasne i slabi, jer su mnogi neprijatelji moji.
6:9 Odstupite od mene, svi opaki, jer je Jahve plač moj čuo.
6:10 Čuo je Jahve molbu moju, Jahve je primio moju molitvu.
6:11 Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani, i puni srama neka smjesta odstupe.
7:1 Tužaljka. Davidova. Ispjeva je Jahvi zbog Kuša Benjaminovca.
7:2 O Jahve, Bože moj, tebi se utječem, od svih progonitelja spasi me, oslobodi,
7:3 da mi dušu ne zgrabe kao lav što razdire, a nema tko da izbavi.
7:4 Jahve, Bože moj, ako to učinih, ako je nepravda na rukama mojim,
7:5 ako zlom uzvratih prijatelju, ili oplijenih nepravedna tužitelja:
7:6 neka mi dušmanin progoni dušu i zgrabi je, neka mi život u zemlju satre i jetru u prašinu baci.
7:7 Ustani, Jahve, u svom gnjevu, digni se na bijes tlačitelja mojih. Probudi se! Sud mi sazovi!
7:8 Neka te okruži skupština narodna, nad njom sjedni visoko!
7:9 O Jahve, dosudi mi pravo po pravosti mojoj i po nevinosti koja je u meni.
7:10 Dokrajči bezakonje zlotvora, pravedna podigni, pravedni Bože koji proničeš srca i bubrege.
7:11 Meni je štit Bog koji spasava čestita srca.
7:12 Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti:
7:13 ako se ne obrate, mač će naoštriti, luk će svoj zapet' i pravo smjerit'.
7:14 Spremit će za njih smrtonosno oružje, strijele će svoje užariti.
7:15 Eto, zlotvor zače nepravdu, otrudnje pakošću i podlost rodi.
7:16 Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade!
7:17 Pakost će njegova pasti njemu na glavu, njemu na tjeme okrenut se nasilje njegovo.
7:18 A ja ću hvaliti Jahvu zbog pravde njegove i pjevat ću imenu Jahve višnjega.
8:1 Zborovođi. Po napjevu "Tijesci". Psalam. Davidov.
8:2 Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ!
8:3 U ustima djece i dojenčadi hvalu si spremio protiv neprijatelja, da postidiš mrzitelja, zlotvora.
8:4 Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti -
8:5 pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?
8:6 Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni.
8:7 Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži:
8:8 ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske k tome,
8:9 ptice nebeske i ribe morske, i što god prolazi stazama morskim.
8:10 Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji!
9:1 Zborovođi. Po napjevu "Umri za sina". Psalam. Davidov.
9:2 ALEF Slavim te, Jahve, svim srcem svojim, ispovijedam sva čudesna djela tvoja.
9:3 Radujem se i kličem tebi, pjevam imenu tvome, Svevišnji!
9:4 BET Dušmani moji natrag krenuše, padoše i pred licem tvojim pogiboše.
9:5 Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, ti sjede na prijesto - sudac pravedan:
9:6 GIMEL ti pokara pogane, pogubi bezbošca, ime im izbrisa dovijeka.
9:7 Dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek, ti im gradove razori - nesta im spomena.
9:8 HE Ali Jahve dovijeka stoluje, postavi prijesto svoj da sudi:
9:9 sam po pravdi sudi krug zemaljski, izreče pucima osudu pravednu.
9:10 VAU Jahve je tvrđava tlačenom, tvrđava spasa u danima tjeskobe.
9:11 Nek' se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onih što ljube tebe, o Jahve.
9:12 ZAJIN Pjevajte Jahvi koji prebiva na Sionu, razglašujte među pucima djela njegova,
9:13 jer ih se spomenu kao osvetnik krvi i siromaškog jauka ne zaboravi.
9:14 HET Smiluj mi se, Jahve: pogledaj nevolju u koju me vrgoše neprijatelji moji, od vrata smrti izbavi me
9:15 da naviještam sve hvale tvoje na vratima kćeri Sionske, da radostan kličem zbog spasenja tvoga.
9:16 TET Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše, zamka koju potajno staviše uhvati nogu njihovu.
9:17 Jahve se iskaza i sud održa; grešnik se spleo u djela svoja.
9:18 JOD Nek' grešnici odu u Podzemlje, svi pogani što zaboraviše Boga.
9:19 KAF Jer siromah neće pasti u zaborav zauvijek, ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka.
9:20 Ustani, Jahve, da se ne osili čovjek, nek' pogani budu osuđeni pred tobom!
9:21 Strah im, o Jahve, utjeraj, nek' spoznaju pogani da su smrtnici!
10:1 LAMED Zašto, Jahve, stojiš daleko, zašto se skrivaš u dane tjeskobe?
10:2 Obijesni bezbožnik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mu postavi.
10:3 Bezbožnik se pohlepom hvali, NUN lakomac psuje i Jahvu prezire.
10:4 Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: "Ne, istrage nema! TÓa ni Boga nema!" I u tome sva mu je misao.
10:5 Puti su mu svagda uspješni, na sudove tvoje on i ne misli, sve protivnike svoje prezire.
10:6 U srcu veli: "Neću posrnuti! Ni u kojem koljenu neću biti nesretan."
10:7 PE Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikom njegovim muka i nesreća.
10:8 U zasjedi čuči pokraj ograda, potajno ubija nevina, AJIN očima siromaha vreba.
10:9 U zaklonu sjedi k'o lav u pećini, vreba da opljačka jadnika i da ga povuče u mrežu.
10:10 Pritajen čuči na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju.
10:11 U srcu svome veli: "ZÓaboravi Gospod, odvrati lice i nikoga ne vidi!"
10:12 KOF Ustani, Gospode Bože, podigni ruku, ne zaboravi siromaha.
10:13 Zašto da bezbožnik prezire Boga, zašto da kaže u srcu: "Neće kazniti!"
10:14 REŠ Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, u ruci je mjeriš. Siromah se tebi predaje, ubogu ti si pomoć!
10:15 ŠIN Pakosnu grešniku satri mišicu, kazni mu pakost da je više ne bude!
10:16 Jahve je kralj u vijeke vjekova, iz zemlje njegove nestat će pogana.
10:17 TAU Počuj, o Jahve, čežnju siromašnih, okrijepi im srce, uho prikloni:
10:18 da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, da straha više ne zadaje čovjek zemljanÄi.
11:1 Zborovođi. Psalam. Davidov. Jahvi se utječem! Zašto dakle govorite duši mojoj: "Odleti u goru kao ptica!
11:2 Gle, bezbožnici već luk napeše, za tetivu strijelu zapeše da iz potaje ustrijele pravednika.
11:3 Kad su temelji uzljuljani, što da učini pravednik?"
11:4 Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju. Oči njegove motre, vjeđama proniče sinove ljudske.
11:5 Jahve proniče pravedna i nepravedna, iz dna duše mrzi silnika.
11:6 Na grešnike će izlit' žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine.
11:7 Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, čestiti će gledat' lice njegovo.
12:1 Zborovođi. U oktavi. Psalam. Davidov.
12:2 U pomoć, Jahve, jer nestaje pobožnih, vjernosti nema više među ljudima!
12:3 Svatko laže svome bližnjemu, govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.
12:4 Istrijebi, Jahve, sve usne lažljive i jezik hvastavi;
12:5 one što zbore: "Jezik je naša snaga, naše su usne za nas: tko nam što može?"
12:6 "Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih sada ću ustati - govori Jahve - spasenje donijet' onom tko ga želi."
12:7 Riječi su Jahvine riječi iskrene, srebro prokušano, od zemlje odvojeno, sedam puta očišćeno.
12:8 O Jahve, ti ćeš bdjeti nad nama, od naraštaja ovog čuvat' nas svagda,
12:9 pa nek' se okolo vrzu zlotvori, nek' se izdižu ljudi najgori.
13:1 Zborovođi. Psalam. Davidov.
13:2 TÓa dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati? Dokle ćeš skrivati lice od mene?
13:3 Dokle ću nositi bol u duši; tugu u srcu obdan i obnoć? Dokle će se dušmanin dizat' na me?
13:4 Pogledaj, usliši, Jahve, Bože moj! Prosvijetli mi oči da ne zaspim nasmrt,
13:5 nek' ne kaže dušmanin: "Nadjačah njega!" Nek' ne kliču protivnici ako posrnem!
13:6 Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek' mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat ću Jahvi koji mi učini dobro, pjevat ću imenu Jahve Svevišnjeg!
14:1 Zborovođi. Davidov. Bezumnik reče u srcu: "Nema Boga." Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro.
14:2 Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži.
14:3 No, svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro - nikoga nema.
14:4 Neće li se urazumiti svi što bezakonje čine, koji proždiru narod moj kao da jedu kruha? Ne zazivlju ime Jahvino:
14:5 jednom će drhtati od straha, jer je Bog s rodom pravednim.
14:6 Želite razbiti nakane ubogog: Jahve je utočište njegovo.
14:7 O neka dođe sa Siona spas Izraelu! Kad Jahve promijeni udes naroda svoga, klicat će Jakov, radovat se Izrael.
15:1 Psalam. Davidov. Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome, tko li stanovati na svetoj gori tvojoj?
15:2 Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori,
15:3 i ne kleveće jezikom; koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga;
15:4 koji zlikovca prezire, a poštuje one što se Jahve boje;
15:5 koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedužna. Tko tako čini, pokolebat' se neće dovijeka.
16:1 Miktam. Davidov. Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
16:2 Jahvi rekoh: "Ti si moj gospodar, nema mi blaženstva bez tebe!"
16:3 Za svetima što su u zemlji sav plamtim od čežnje!
16:4 Gomilaju patnje moje koji slijede bogove tuđe. Ja im ljevanica nalijevat' neću, ime im spominjat' neću usnama.
16:5 Jahve mi je baština i kalež: Ti u ruci držiš moju sudbinu.
16:6 Na divnu zemlju padoše mi konopi, vrlo mi je mila moja baština.
16:7 Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje te me i noću srce opominje.
16:8 Jahve mi je svagda pred očima; jer mi je zdesna, neću posrnuti.
16:9 Stog' mi se raduje srce i kliče duša, i tijelo mi spokojno počiva.
16:10 Jer mi nećeš ostavit' dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
16:11 Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno.
17:1 Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih!
17:2 Od tebe nek' mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo.
17:3 Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja
17:4 kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.
17:5 Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.
17:6 Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit': prikloni mi uho i čuj riječi moje.
17:7 Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj.
17:8 Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih
17:9 od zlotvora što na me nasrću. Dušmani me bijesni opkoljuju,
17:10 bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,
17:11 Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore;
17:12 slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću što vreba u potaji.
17:13 Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi,
17:14 a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne.
17:15 A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.
18:1 Učitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja
18:2 Ljubim te, Jahve, kreposti moja!
18:3 Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
18:4 Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna, i od dušmana bit ću izbavljen.
18:5 Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne.
18:6 Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me:
18:7 u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije.
18:8 I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora, pokrenuše se, jer On gnjevom planu.
18:9 Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa.
18:10 On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni.
18:11 Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.
18:12 Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim,
18:13 od blijeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno.
18:14 Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori.
18:15 Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.
18:16 Morska se dna pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.
18:17 On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.
18:18 Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene.
18:19 Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti,
18:20 na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.
18:21 Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi,
18:22 jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.
18:23 Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio,
18:24 do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga.
18:25 Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje.
18:26 S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš.
18:27 S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš,
18:28 jer narodu poniženu spasenje donosiš, a ponižavaš oči ohole.
18:29 Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš:
18:30 s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine.
18:31 Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Božja ognjem kušana. On, samo on, štit je svima koji se k njemu utječu.
18:32 Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega?
18:33 Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran,
18:34 noge mi dade brze k'o u košute i postavi me na visine čvrste,
18:35 ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju.
18:36 Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me desnica drži, tvoja me brižljivost uzvisi.
18:37 Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću.
18:38 Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih.
18:39 Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže.
18:40 Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži.
18:41 Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili.
18:42 Vapiju u pomoć - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva se.
18:43 Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu.
18:44 Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi.
18:45 Svaki moj šapat pokorno on sluša, sinovi tuđinci meni laskaju;
18:46 sinovi tuđinski gube srčanost, izlaze dršćuć' iz svojih utvrda.
18:47 Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
18:48 Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.
18:49 Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od čovjeka silnika spasavaš.
18:50 Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome Imenu:
18:51 umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.
19:1 Zborovođi. Psalam. Davidov.
19:2 Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
19:3 Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje.
19:4 Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti,
19:5 al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu. Ondje suncu razape šator,
19:6 te ono k'o ženik iz ložnice ide, k'o div kliče kad prelijeće stazu.
19:7 Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu.
19:8 Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi; pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči;
19:9 prÓava je naredba Jahvina - srce sladi; čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje;
19:10 neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,
19:11 dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka.
19:12 Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brižno on ih čuva.
19:13 Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha očisti me!
19:14 Od oholosti čuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga.
19:15 Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!
20:1 Zborovođi. Psalam. Davidov.
20:2 Uslišio te Jahve u dan nevolje, štitilo te ime Boga Jakovljeva!
20:3 Poslao ti pomoć iz Svetišta, branio te sa Siona!
20:4 Spomenuo se svih ti prinosnica, bila mu mila paljenica tvoja!
20:5 Udijelio ti što ti srce želi, ispunio sve namisli tvoje!
20:6 Radovali se tvojoj pobjedi, u ime Boga svoga dizali stjegove! Ispunio Jahve svaku molbu tvoju!
20:7 Znam evo: Jahve će pobjedu dati svom pomazaniku, uslišit ga iz svetih nebesa snagom pobjedne desnice svoje.
20:8 Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima, mi imenom Jahve, Boga našega!
20:9 Oni posrću i padaju, mi se držimo i stojimo.
20:10 Jahve, daruj pobjedu kralju, usliši nas u dan kad te zazovemo!
21:1 Zborovođi. Psalam. Davidov.
21:2 Jahve, zbog tvoje se moći kralj veseli, zbog pomoći tvoje radosno kliče.
21:3 Ti mu ispuni želju srca, ne odbi molitve usana njegovih.
21:4 Ti ga predusrete blagoslovima sretnim, na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata.
21:5 Za život te molio, i ti mu dade premnoge dane - za vijeke vjekova.
21:6 Pomoću tvojom slava je njegova velika, uresio si ga veličanstvom i sjajem.
21:7 Ti ga učini blagoslovom za vjekove, veseliš ga radošću lica svojega.
21:8 Doista, kralj se uzda u Jahvu i po dobroti Svevišnjega neće se pokolebati.
21:9 Tvoja ruka nek' pronađe sve dušmane tvoje, desnica tvoja neka stigne one koji te mrze!
21:10 Nek' budu kao u peći ognjenoj kad se ukaže lice tvoje! Nek' ih Jahve gnjevom uništi, neka ih proguta oganj!
21:11 Njihovo potomstvo satri sa zemlje i rod im iz sinova ljudskih.
21:12 Ako li stanu zlo kovati protiv tebe, ako spremaju spletke, neće uspjeti.
21:13 Ti ćeš ih natjerati u bijeg, svoj luk ćeš usmjeriti na njih.
21:14 Ustani, Jahve, u sili svojoj! Daj nam da pjesmama slavimo snagu tvoju!
22:1 Zborovođi. Po napjevu "Košuta u zoru". Psalam. Davidov.
22:2 Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga.
22:3 Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka.
22:4 A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova!
22:5 U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi;
22:6 k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.
22:7 A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir.
22:8 Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom:
22:9 "U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!"
22:10 Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke.
22:11 Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj.
22:12 Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne.
22:13 Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene.
22:14 Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče.
22:15 Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim.
22:16 Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene.
22:17 Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge,
22:18 sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.
22:19 Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju.
22:20 Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć!
22:21 Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj.
22:22 Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!
22:23 A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.
22:24 "Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!
22:25 Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo."
22:26 Zato ću te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete.
22:27 Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka!
22:28 Spomenut će se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim će n§icÄe pasti sve obitelji pogana.
22:29 Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima.
22:30 Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja će duša za njega živjeti,
22:31 njemu će služiti potomstvo moje. O Gospodu će se pripovijedat'
22:32 slijedećem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem: "Ovo učini Jahve!"
23:1 Psalam. Davidov. Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam;
23:2 na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi
23:3 i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.
23:4 Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
23:5 Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.
23:6 Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Jahvinu ću domu prebivati kroz dane mnoge.
24:1 Psalam. Davidov. Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive.
24:2 On ga na morima utemelji i na rijekama učvrsti.
24:3 Tko će uzići na Goru Jahvinu, tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
24:4 Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo.
24:5 On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
24:6 Takav je naraštaj onih koji traže njega, koji traže lice Boga Jakovljeva.
24:7 "Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!"
24:8 "Tko je taj Kralj slave?" "Jahve silan i junačan, Jahve silan u boju!"
24:9 "Podignite, vrata, nadvratnike svoje dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!"
24:10 "Tko je taj Kralj slave?" "Jahve nad Vojskama - on je Kralj slave!"
25:1 Davidov. ALEF K tebi, Jahve, uzdižem dušu svoju,
25:2 BET u tebe se uzdam, Bože moj: ne daj da se postidim, da se ne vesele nada mnom dušmani!
25:3 GIMEL Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće: postidjet će se koji se lako iznevjere.
25:4 DALET Pokaži mi, Jahve, svoje putove, nauči me svojim stazama!
25:5 HE Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: VAU u tebe se pouzdajem svagda.
25:6 ZAJIN Spomeni se, Jahve, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka.
25:7 HET Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa, spomeni me se po svojoj ljubavi - radi dobrote svoje, o Jahve!
25:8 TET Jahve je sama dobrota i pravednost: grešnike on na put privodi.
25:9 JOD On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome.
25:10 KAF Sve su staze Jahvine istina i ljubav za onog koji čuva Savez njegov i propise.
25:11 LAMED Jahve, radi svojeg imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik.
25:12 MEM Ima li koga da se boji Jahve? On će ga poučiti kojim će putem krenuti.
25:13 NUN Duša će mu u sreći počivati, a potomci će njegovi zaposjesti zemlju.
25:14 SAMEK Prisan je Jahve s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje njima.
25:15 AJIN K Jahvi su svagda oči moje upravljene, jer mi nogu izvlači iz zamke.
25:16 PE Pogledaj na me i smiluj se meni, jer osamljen sam i nevoljan.
25:17 SADE Odagnaj tjeskobe srca moga, iz bojazni mojih izbavi me!
25:18 Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje!
25:19 REŠ Pogledaj dušmane moje: kako ih je mnogo i kakvom me mržnjom žestokom mrze.
25:20 ŠIN Čuvaj dušu moju, izbavi me: neću se postidjeti, jer se tebi utekoh.
25:21 TAU Nedužnost i čestitost nek' me štite, jer u tebe se uzdam, o Jahve.
25:22 Izbavi, Bože, Izraela iz sviju tjeskoba njegovih.
26:1 Davidov. Dosudi mi pravo, Jahve, jer hodih u nedužnosti, i uzdajuć' se u Jahvu ja se ne pokolebah.
26:2 Ispitaj me, Jahve, iskušaj me, istraži mi bubrege i srce.
26:3 Jer tvoja je dobrota pred očima mojim, u istini tvojoj ja hodim.
26:4 S ljudima opakim ja ne sjedim i ne svraćam podlima.
26:5 Mrsko mi je društvo zlotvora, i s bezbošcima sjesti ne želim.
26:6 U nedužnosti ruke svoje perem i obilazim žrtvenik tvoj, Jahve,
26:7 da tvoju hvalu javno razglasim i pripovijedam sva divna djela tvoja.
26:8 O Jahve, ljubim dom u kojem prebivaš i mjesto gdje slava tvoja stoluje.
26:9 Ne pogubi mi dušu s grešnicima ni život moj s krvolocima;
26:10 na rukama je njihovim zločin, a desnica im puna mita.
26:11 A ja u nedužnosti svojoj hodim: izbavi me, milostiv mi budi.
26:12 Noga mi stoji na pravu putu: u zborovima blagoslivljat ću Jahvu.
27:1 Davidov. Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim?
27:2 Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posrću i padaju.
27:3 Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek' i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja.
27:4 Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u Domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam.
27:5 U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovištu Šatora svoga, na hridinu on me uzdiže.
27:6 I sada izdižem glavu iznad dušmana oko sebe. U njegovu ću Šatoru prinositi žrtve radosne, Jahvi ću pjevat' i klicati.
27:7 Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me!
27:8 Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!" Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim.
27:9 Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj!
27:10 Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti.
27:11 Nauči me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih.
27:12 Bijesu dušmana mojih ne predaj me, jer ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašću nasiljem.
27:13 Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina u zemlji živih.
27:14 U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek' bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!
28:1 Davidov. K tebi, o Jahve, vapijem, hridino moja, ne ogluši se na me: da neuslišan ne postanem kao oni koji u grob silaze.
28:2 Čuj moje zazivanje dok tebi vapijem, dok ruke uzdižem svetomu Hramu tvojem.
28:3 Ne uzmi me s bezbožnicima i s onima koji čine bezakonje, koji govore slatko s bližnjima a u srcu im je pakost.
28:4 Daj im po djelima njihovim i po zloći njihovih nedjela! Po djelu ruku njihovih plati im, uzvrati im po njihovoj zasluzi!
28:5 Jer ne mare za čine Jahvine ni za djelo ruku njegovih: nek' ih obori i više ne podigne!
28:6 Blagoslovljen Jahve što usliša zazivanje moje! Jahve mi je zaklon, on štit je moj.
28:7 U njega se srce moje pouzdalo i pomoć mi dođe; zato mi kliče srce i pjesmom njega slavim.
28:8 Jahve je jakost narodu svome, tvrđava spasa svom pomazaniku.
28:9 Spasi narod svoj i blagoslovi svoju baštinu, pasi ih i nosi ih dovijeka!
29:1 Psalam. Davidov. Prinesite Jahvi, o sinovi Božji, prinesite Jahvi slavu i moć!
29:2 Prinesite Jahvi slavu njegova imena, poklonite se Jahvi u svetištu njegovu!
29:3 Čuj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim!
29:4 Čuj! Jahve u sili, Jahve u veličanstvu!
29:5 Čuj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske,
29:6 i Liban skakuće poput teleta, a Sirion kao mlado bivolče!
29:7 Čuj! Jahve sipa munje, Jahve sipa munje ognjene!
29:8 Čuj! Jahve potresa pustinjom, Jahve potresa pustinjom kadeškom!
29:9 Čuj! Od straha se mladÄe košute, prerano se mladÄe košute šumske. [3b] Čuj! Bog veličanstveni zagrmje, [9a] a u Hramu njegovu svi kliknuše: Slava!
29:10 Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve - kralj dovijeka!
29:11 Jahve narodu svom daje jakost, Jahve narod svoj mirom blagoslivlje.
30:1 Psalam. Pjesma za posvećenje Doma. Davidov.
30:2 Veličam te, Jahve, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
30:3 Jahve, Bože moj, zazvah te, i ti si me ozdravio;
30:4 Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja, na rubu groba ti si me oživio.
30:5 Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu!
30:6 Jer samo za tren traje srdžba njegova, a čitav život dobrota njegova. Večer donese suze, a jutro klicanje.
30:7 U svojoj sreći rekoh: "Neću se pokolebati nikada!"
30:8 Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio, ali čim lice sakriješ, sav se uplašim.
30:9 Tada, Jahve, zavapih k tebi i zazvah milosrđe Boga svojega:
30:10 "Kakva je korist od krvi moje, kakva korist da u grob siđem? Zar će te prašina slaviti, zar će naviještati vjernost tvoju?"
30:11 Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni; Jahve, budi mi na pomoć!
30:12 Okrenuo si moj plač u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću.
30:13 Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti: Jahve, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!
31:1 Zborovođi. Psalam. Davidov.
31:2 Tebi se, Jahve, utječem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi!
31:3 Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja.
31:4 Jer ti si hrid moja, tvđava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj.
31:5 Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, jer ti si moje utočište.
31:6 U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bože vjerni.
31:7 Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire, a ja se u Jahvu uzdam.
31:8 Radosno ću klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj.
31:9 Nisi me predao u ruke dušmana, noge si mi na prostran put izveo.
31:10 Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo.
31:11 Život mi se troši u gorčini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se iscrpila snaga i kosti su moje klonule.
31:12 Dušmanima svojim postao sam ruglo, susjedima podsmijeh, a znancima strašilo; koji me vide vani, bježe od mene.
31:13 Nestalo me k'o mrtvaca iz sjećanja ljudi, postadoh k'o razbijena posuda.
31:14 Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud: sastaju se protiv mene i smišljaju kako da mi život oduzmu.
31:15 A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!
31:16 U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke dušmana i onih koji me progone!
31:17 Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi.
31:18 Jahve, ne bilo me stid što tebe zazvah! Neka se postide zlotvori, nek' u Podzemlju zamuknu.
31:19 Nek' zanijeme usne lažljive koje protiv pravednika govore drsko, oholo i prezirno.
31:20 O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu naočigled sinovima čovječjim.
31:21 Zaklanjaš ih štitom lica svoga od zavjera ljudskih; u šatoru svom ih skrivaš od jezika svadljivih.
31:22 Blagoslovljen Jahve jer me obasu čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.
31:23 U tjeskobi svojoj već mišljah: "Odbačen sam od pogleda tvoga." Ali ti si čuo glas mog zaziva dok sam tebi vapio.
31:24 Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi: čuva Jahve svoje vjernike, a po zasluzi vraća onima koji postupaju oholo.
31:25 Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate!
32:1 Davidov. Poučna pjesma. Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven!
32:2 Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u čijemu duhu nema prijevare!
32:3 Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše od neprestana jecanja.
32:4 Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega.
32:5 Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: "Priznat ću Jahvi prijestup svoj", i ti si mi krivnju grijeha oprostio.
32:6 Zato nek' ti se moli pobožnik svaki u času nevolje. Kad bujice silne navale, njega neće stići.
32:7 Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat', odjenut' me radošću spasenja.
32:8 Učit ću te, put ti kazat' kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom.
32:9 Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im krotiš vođicama i uzdom, inače im se ne primiči!
32:10 Bezbožnika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost.
32:11 Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita!
33:1 Pravednici, Jahvi kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima.
33:2 Slavite Jahvu na harfi, na liri od deset žica veličajte njega!
33:3 Pjesmu novu zapjevajte njemu i glazbala skladna popratite poklicima.
33:4 Jer prÓava je riječ Jahvina i vjernost su sva djela njegova.
33:5 On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Jahvine.
33:6 Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
33:7 Vodu morsku on sabire kao u mješinu i bezdane stavlja u spremišta.
33:8 Zemlja sva neka pred Jahvom strepi, neka ga se boje svi stanovnici svijeta!
33:9 Jer on reče - i sve postade, naredi - i sve se stvori.
33:10 Jahve razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima.
33:11 Naum Jahvin dovijeka ostaje i misli srca njegova od koljena do koljena.
33:12 Blago narodu kojemu je Jahve Bog, Narodu koji on odabra sebi za baštinu!
33:13 Gospodin motri s nebesa i gleda sve sinove čovječje.
33:14 Iz svoga prebivališta motri sve stanovnike zemaljske:
33:15 on je svima srca stvorio i pazi na sva djela njihova.
33:16 Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, ne spasava velika sila junaka.
33:17 Isprazno se od konja nadati spasenju, jačina njegova ne izbavlja.
33:18 Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
33:19 da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi.
33:20 Naša se duša Jahvi nada, on je pomoć i zaštita naša.
33:21 Srce nam se u njemu raduje, u njegovo sveto ime mi se uzdamo.
33:22 Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama, kao što se mi u tebe uzdamo!
34:1 Davidov. Kada se David pravio ludim pred Abimelekom, a on
34:2 ALEF Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
34:3 BET Nek' se Jahvom duša moja hvali: nek' čuju ponizni i nek' se raduju!
34:4 GIMEL Veličajte sa mnom Jahvu, uzvisujmo ime njegovo zajedno!
34:5 DALETTražio sam Jahvu, i on me usliša, izbavi me od straha svakoga.
34:6 HE U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaša.
34:7 ZAJIN Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba.
34:8 HET Anđeo Jahvin tabor podiže oko njegovih štovalaca da ih spasi.
34:9 TET Kušajte i vidite kako dobar je Jahve: blago čovjeku koji se njemu utječe!
34:10 JOD Bojte se Jahve, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice koji ga se boje.
34:11 KAF Osiromašiše mogućnici i gladuju, a koji traže Jahvu ne trpe oskudice.
34:12 LAMED Dođite, djeco, i poslušajte me, učit ću vas strahu Gospodnjem.
34:13 MEM O čovječe, ljubiš li život? Želiš li dane mnoge uživati dobra?
34:14 NUN Jezik svoj oda zla suspreži i usne od riječi prijevarnih!
34:15 SAMEK Zla se kloni, a čini dobro, traži mir i za njim idi!
34:16 PE Oči Jahvine gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove.
34:17 AJIN Lice se Jahvino okreće protiv zločinaca da im spomen zatre na zemlji.
34:18 SADE Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba.
34:19 KOF Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava.
34:20 REŠ Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja.
34:21 ŠIN On čuva sve kosti njegove: ni jedna mu se neće slomiti.
34:22 TAU Opakost bezbošca ubija, platit će koji mrze pravednika.
34:23 Jahve izbavlja duše slugu svojih, i neće platiti tko god se njemu utječe.
35:1 Davidov. Optuži, Jahve, tužitelje moje i napadni one koji mene napadaju!
35:2 Stavi oklop, uzmi štit svoj i ustani meni u pomoć!
35:3 Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, reci mojoj duši: "Ja sam tvoje spasenje."
35:4 Nek' se smetu i postide koji život moj traže, nek' uzmaknu i nek' se posrame koji mi propast snuju!
35:5 Nek' budu k'o pljeva na vjetru kad ih Anđeo Jahvin potjera!
35:6 Mračni i skliski bili im putovi kad ih Anđeo Jahvin bude gonio!
35:7 Bez razloga napeše mi mrežu, bez razloga grob duši mojoj iskopaše.
35:8 Propast će ih stići iznenada, u mrežu koju napeše sami će se uhvatiti, past će u jamu što je iskopaše!
35:9 A moja će duše klicati u Jahvi, radovat će se u spasenju njegovu.
35:10 Sve će kosti moje govoriti: Tko je, Jahve, poput tebe koji ubogog spasavaš od silnika, jadnika i siromaha od pljačkaša?
35:11 Ustadoše svjedoci opaki: pitaju me za ono što ne znam.
35:12 Vraćaju mi zlo za dobro, duša moja zapada u osamu.
35:13 U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, dušu svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vraćala.
35:14 Kao za prijateljem, za bratom - obilažah tužan; od žalosti se pogurih kao onaj što za majkom žali.
35:15 A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupiše se protiv mene da udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru.
35:16 Ruglom na ruglo iskušavaju me i zubima škripaju na mene.
35:17 O Jahve, dokle ćeš gledati? Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, otmi lavovima jedino dobro moje!
35:18 Zahvalit ću ti u velikom zboru, slavit ću te među pukom brojnim.
35:19 Nek' se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, nek' ne namiguju očima oni koji me nizašto mrze!
35:20 Jer oni ne misle o miru, već spletke snuju protiv mirnih u zemlji.
35:21 Razvaljuju svoja usta na me i govore: "Ha, ha, vidjesmo očima svojim!"
35:22 Ti sve vidiš, o Jahve! Nemoj šutjeti! Gospode, od mene se ne udaljuj!
35:23 Preni se, ustani da me obraniš, Bože moj, Gospode, vodi parnicu moju!
35:24 Po svojoj me pravdi sudi, Jahve, Bože moj, nek' se ne raduju nada mnom!
35:25 Nek' ne misle u srcu: "Ispunila nam se želja!" Nek' ne reknu: "Progutali smo ga!"
35:26 Nek' se postide i posrame svi zajedno koji se nesreći mojoj raduju! Nek' se odjenu stidom i sramotom oni koji se podižu na me!
35:27 Nek' radosno kliču kojima je pravo moje na srcu i nek' svagda govore: "Velik je Jahve! Milo mu je spasenje sluge njegova!"
35:28 A moj će jezik kazivati pravdu tvoju i hvalu tebi navijeke.
36:1 Zborovođi. Od sluge Jahvina Davida.
36:2 Grešan je naum u srcu zlotvora, straha Božjega nema on pred očima.
36:3 Sam sebi on laska suviše, grijeha svog ne vidi i ne mrzi.
36:4 Riječi usta njegovih prijevara su i zlodjelo, za razumnost i dobro on više ne mari.
36:5 Bezakonje smišlja na postelji svojoj, na opaku ostaje putu, od zla ne odustaje.
36:6 Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.
36:7 Pravednost je tvoja k'o Božji vrhunci, a sudovi tvoji k'o duboko more: ljude i stoku ti, Jahve, spasavaš.
36:8 Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;
36:9 site se pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih napajaš.
36:10 U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.
36:11 Zakrili dobrotom sve koji te štuju i pravednošću svojom sve koji su srca čestita.
36:12 Neka me ne zgazi noga ohola, i ruka grešnika neka me ne goni.
36:13 Gle, padoše koji čine bezakonje: oboreni su da više ne ustanu.
37:1 Davidov. ALEF Nemoj se žestiti na opake, zavidjet nemoj pakosnicima:
37:2 kao trava brzo se osuše, k'o mlada zelen brzo uvenu.
37:3 BET U Jahvu se uzdaj i čini dobro, da smiješ stanovati u zemlji i živjeti u miru.
37:4 Sva radost tvoja neka bude Jahve: on će ispuniti želje tvoga srca!
37:5 GIMEL Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi.
37:6 Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
37:7 DALET Smiri se pred Jahvom i njemu se nadaj, ne žesti se na onog koji ima sreće, na čovjeka koji spletke kuje.
37:8 HE Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, ne žesti se da zlo ne učiniš.
37:9 Jer će biti satrti zlikovci, a koji se u Jahvu uzdaju, baštinit će zemlju.
37:10 VAU Još malo i nestat će bezbožnika: mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
37:11 Zemlju će posjedovati krotki, obilje mira oni će uživat'.
37:12 ZAJIN Bezbožnik smišlja zlo pravedniku i zubima škrguće na njega.
37:13 A Gospod se njemu smije jer vidi da dan njegov dolazi.
37:14 HET Mač potežu bezbošci i zapinju lukove da obore jadnika i siromaha, da pokolju one koji hode pravim putem.
37:15 Mačem će vlastito srce probiti, slomit će se njihovi lukovi.
37:16 TET Bolje je i malo u pravednika no golemo blago u zlotvora:
37:17 jer će se ruke zlotvora slomiti, a Jahve je oslon pravedniku.
37:18 JOD Jahve se brine za život čestitih, dovijeka će trajati baština njihova.
37:19 Neće se postidjeti u vrijeme nevolje, bit će siti u danima gladi.
37:20 KAF A bezbožnici će propasti, dušmani Jahvini povenut će k'o ures livada, poput dima se rasplinuti.
37:21 LAMED Bezbožnik zaima, ali ne vraća, pravednik se sažaljeva i daje.
37:22 Oni koje Jahve blagoslovi baštinit će zemlju, a koje prokune bit će zatrti.
37:23 MEM Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku i mio mu je put njegov.
37:24 Ako i posrne, ne pada jer ga Jahve drži za ruku.
37:25 NUN Mlad bijah i ostarjeh, al' ne vidjeh pravednika napuštena ili da mu djeca kruha prose.
37:26 Uvijek je milosrdan i u zajam daje, na njegovu je potomstvu blagoslov.
37:27 SAMEK Zla se kloni i čini dobro, i ostat ćeš dovijeka.
37:28 Jer Jahve ljubi pravdu i pobožnika svojih ne ostavlja. AJIN Zauvijek će biti zatrti zlikovci, istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
37:29 Zemlju će posjedovati pravednici i živjet će na njoj dovijeka.
37:30 PE Pravednikova usta mudrost kazuju, a jezik njegov govori pravo.
37:31 Zakon mu je Božji u srcu, ne kolebaju se koraci njegovi.
37:32 SADE Bezbožnik vreba pravednoga i smišlja da ga usmrti.
37:33 Jahve ga neće ostaviti u njegovoj vlasti i neće dopustiti da ga na sudu osude.
37:34 KOF U Jahvu se uzdaj i drži se puta njegova: on će te uzvisit' i baštinit ćeš zemlju; radostan ćeš gledati propast bezbožnih.
37:35 REŠ Vidjeh obijesna zlotvora gdje se k'o cedar krošnjat širi.
37:36 Prođoh, i gle - nema ga više; potražih ga i ne nađoh.
37:37 ŠIN Promatraj čestita i gledaj neporočna: mirotvorac ima potomstvo.
37:38 A grešnici bit će svi iskorijenjeni, istrijebit će se zlikovačko sjeme.
37:39 TAU Od Jahve dolazi spas pravednicima, on im je zaklon u vrijeme nevolje.
37:40 Jahve im pomaže, on ih izbavlja: on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti, jer u njemu traže okrilje.
38:1 Psalam. Davidov. Za spomen.
38:2 Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.
38:3 Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu:
38:4 na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima.
38:5 Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me.
38:6 Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje.
38:7 Pogurih se sav i zgrčih, povazdan lutam žalostan.
38:8 Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema.
38:9 Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega.
38:10 O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni.
38:11 Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida očinjeg gasi se.
38:12 Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko.
38:13 Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju, koji mi žele nesreću, propašću mi prijete i uvijek smišljaju prijevare.
38:14 A ja sam kao gluh i ništa ne čujem i, kao nijem, usta ne otvaram.
38:15 Postadoh k'o čovjek koji ne čuje i koji u ustima nema odgovora.
38:16 Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj!
38:17 Rekoh: "Nek' se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek' se ne uzdižu nada mnom!"
38:18 Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom.
38:19 Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam žalosti zbog grijeha svojega.
38:20 A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, i mnogi su koji me mrze nepravedno.
38:21 Za dobro zlom mi uzvraćaju, protive mi se što tražim dobro.
38:22 O Jahve, ne ostavljaj me! Bože moj, ne udaljuj se od mene!
38:23 Požuri se meni u pomoć, Gospode, spase moj!
39:1 Zborovođi. Jedutunu. Psalam. Davidov.
39:2 Odlučio sam: "Čuvat ću put svoj da ne zgriješim jezikom; usta ću svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik."
39:3 Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorča.
39:4 U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom:
39:5 "Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan.
39:6 Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek.
39:7 Poput sjene čovjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti."
39:8 A sada, čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!
39:9 Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luđaku!
39:10 Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti učinio.
39:11 Bič svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje.
39:12 Ti kaznama popravljaš čovjeka i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: tek dašak je svaki čovjek.
39:13 Čuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši! Jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji.
39:14 Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i više ne budem!
40:1 Zborovođi. Psalam. Davidov.
40:2 Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
40:3 Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi.
40:4 U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu. Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti: uzdanje će svoje staviti u Jahvu.
40:5 Blago čovjeku koji se u Jahvu uzda, koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, za onima koji se predaju prijevari.
40:6 Čudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj, i namisli čudesne - ravna ti nema! Kazivat' ih i objavljivati želim, al' odveć ih je da bi se nabrojit' mogli.
40:7 Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi, nego si mi uši otvorio: paljenice ni okajnice ne tražiš.
40:8 Tada rekoh: "Evo dolazim! U svitku knjige piše za mene:
40:9 Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim."
40:10 Tvoju ću pravdu naviještat' u velikom zboru, i usta svojih zatvoriti neću, o Jahve, sve ti je znano.
40:11 Tvoju pravdu neću kriti u srcu, kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neću dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.
40:12 A ti, o Jahve, milosrđa mi svog ne krati, dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.
40:13 Jer me okružiše nesreće nebrojene, krivice me moje sustigoše da gledat' ne mogu: više ih je no vlasi na glavi, i srce mi je stoga klonulo.
40:14 Bilo ti milo, o Jahve, da me izbaviš; Gospodine, u pomoć mi pohitaj!
40:15 Neka se postide i smetu svi koji mi o glavi rade. Nek' uzmaknu i neka se posrame koji se nesreći mojoj raduju!
40:16 Neka se skamene u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoću!
40:17 Neka kliču i nek' se vesele u tebi svi koji te traže! Neka govore svagda: "Velik je Jahve!" svi koji spasenje tvoje ljube.
40:18 Bijedan sam ja i nevoljan, al' Jahve se brine za me. Ti si pomoć moja i moj spasitelj; o Bože moj, ne kasni!
41:1 Zborovođi. Psalam. Davidov.
41:2 Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve će ga spasiti!
41:3 Jahve će ga štititi i živa sačuvati, sreću mu dati na zemlji i neće ga predati na volju dušmanima.
41:4 Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu.
41:5 Zavapih: "Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!"
41:6 Neprijatelji zlo govore o meni: "Kad će umrijeti i kad će mu nestati imena?"
41:7 I dođe li tko da me posjeti, himbeno govori, u srcu pakosti skuplja i vani opada.
41:8 Mrzitelji moji svi složno šapuću o meni; zlo mi dosuđuju:
41:9 "Pogubna se pošast na nj oborila." Ili: "Tko jednom leže, više ne ustaje."
41:10 Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže.
41:11 A ti, Jahve, smiluj se meni i podigni me da im mogu uzvratiti.
41:12 Po tome ću znati da sam mio tebi: što se dušmanin moj neće veseliti nada mnom.
41:13 A mene ćeš zdrava uzdržati i pred svoje me lice staviti dovijeka.
41:14 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen!
42:1 Zborovođi. Poučna pjesma. Sinova Korahovih.
42:2 Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
42:3 Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati?
42:4 Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"
42:5 Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj.
42:6 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
42:7 Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.
42:8 Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.
42:9 Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noću pjesmom ću hvalit' Boga života svog.
42:10 Reći ću Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?"
42:11 Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"
42:12 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
43:1 Dosudi mi pravo, Bože, i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, izbavi me od čovjeka zlobna i opaka!
43:2 Jer ti si, Bože, zaklon moj: zašto me odbacuješ? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?
43:3 Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode, nek' me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!
43:4 I pristupit ću Božjem žrtveniku, Bogu, radosti svojoj. Harfom ću slaviti tebe, Bože, o Bože moj!
43:5 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
44:1 Zborovođi. Sinova Korahovih. Poučna pjesma.
44:2 Bože, ušima svojim slušasmo, očevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim.
44:3 Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio.
44:4 Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše niti im mišica njihova donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio.
44:5 Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu.
44:6 Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše.
44:7 U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me mač moj spasavao.
44:8 Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, ti si postidio one koji nas mrze.
44:9 Dičili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda.
44:10 A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
44:11 Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljačkaše nas mrzitelji naši.
44:12 Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas među neznabošce.
44:13 U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom.
44:14 Učinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igračku onima oko nas.
44:15 Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama.
44:16 Svagda mi je sramota moja pred očima i stid mi lice pokriva
44:17 zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dušmanina.
44:18 Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga,
44:19 niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
44:20 kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom.
44:21 Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuđem bogu podigli:
44:22 zar Bog toga ne bi saznao? TÓa on poznaje tajne srdaca!
44:23 Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje.
44:24 Preni se! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
44:25 Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
44:26 Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
44:27 Ustani, u pomoć nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje!
45:1 Zborovođi. Po napjevu "Ljiljani". Sinova Korahovih. Poučna pjesma. Svadbena pjesma.
45:2 Iz srca mi naviru riječi divne: pjesmu svoju ja kralju pjevam, jezik mi je k'o pisaljka hitra pisara.
45:3 Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula, stoga te Bog blagoslovio dovijeka.
45:4 Pripaši mač uz bedra, junače, ogrni se sjajem i veličanstvom!
45:5 Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicu svoju proslavi!
45:6 Oštre su strelice tvoje, narodi padaju pred tobom i kraljeve dušmane ostavlja hrabrost.
45:7 Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva!
45:8 Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.
45:9 Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.
45:10 Kraljevske ti kćeri idu u susret, zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.
45:11 "Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i dom oca svog!
45:12 Zaželi li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu jer je on gospodar tvoj.
45:13 Narod tirski dolazi s darovima, naklonost tvoju traže prvaci naroda."
45:14 Sva lijepa korača kći kraljeva u haljinama zlatom vezenim.
45:15 U haljini od veza šarena kralju je dovode, pratnja su joj djevice, druge njezine.
45:16 S veseljem ih vode i s klicanjem u kraljeve dvore ulaze.
45:17 Oce tvoje naslijedit će tvoji sinovi, postavit ćeš ih knezovima na svoj zemlji.
45:18 Iz koljena u koljeno naviještat će ime tvoje, hvalit će te narodi u vijeke vjekova.
46:1 Zborovođi. Sinova Korahovih. Po napjevu "Djevice". Pjesma.
46:2 Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji.
46:3 Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more.
46:4 Nek' buče i bjesne valovi morski, nek' bregovi dršću od žestine njihove: s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!
46:5 Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji, presveti šator Višnjega.
46:6 Bog je sred njega, poljuljat se neće, od rane zore Bog mu pomaže.
46:7 Ma bješnjeli puci, rušila se carstva, kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi:
46:8 s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!
46:9 Dođite, gledajte djela Jahvina, strahote koje on na zemlji učini.
46:10 Do nakraj zemlje on ratove prekida, lukove krši i lomi koplja, štitove ognjem sažiže.
46:11 Prestanite i znajte da sam ja Bog, uzvišen nad pucima, nad svom zemljom uzvišen!
46:12 S nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!
47:1 Zborovođi. Sinova Korahovih. Psalam.
47:2 Narodi svi, plješćite rukama, kličite Bogu glasom radosnim.
47:3 Jer Jahve je to - svevišnji, strašan, kralj velik nad zemljom svom.
47:4 Narode je nama podložio, pogane stavio pod noge naše,
47:5 baštinu nam odabrao - ponos Jakova, svoga ljubimca.
47:6 Uzlazi Bog uz klicanje, Jahve uza zvuke trublje.
47:7 Pjevajte Bogu, pjevajte, pjevajte kralju našemu, pjevajte!
47:8 Jer on je kralj nad zemljom svom, pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
47:9 Bog kraljuje nad narodima, stoluje Bog na svetom prijestolju.
47:10 Prvaci se pribiru poganski k narodu Boga Abrahamova. Božji su svi vlastodršci zemlje, nad svima on je uzvišen.
48:1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih.
48:2 Velik je Jahve, hvale predostojan u gradu Boga našega.
48:3 Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven, radost je zemlji svoj. Gora Sion, na krajnjem sjeveru, grad je Kralja velikog.
48:4 Bog u kulama njegovim jakom se pokaza utvrdom.
48:5 Jer gle, složiše se kraljevi, navališe zajedno.
48:6 Čim vidješe, zapanjiše se i zbunjeni u bijeg nagnuše.
48:7 Ondje ih trepet obuze kao muka porodilje,
48:8 kao kad vjetar istočni razbija brodove taršiške.
48:9 Što smo čuli, sada vidimo: grad Jahve nad Vojskama, grad Boga našega - Bog ga utvrdi dovijeka.
48:10 Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote usred Hrama tvojega.
48:11 Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja do nakraj zemlje doseže. Puna je pravde desnica tvoja; neka se raduje brdo sionsko!
48:12 Neka kliču gradovi Judini zbog tvojih sudova!
48:13 Obiđite Sion i prođite njime, prebrojite kule njegove!
48:14 Pogledajte dobro bedeme njegove, promotrite mu potanko dvorove: da biste kazivali budućem koljenu:
48:15 "Takav je Bog, Bog naš zasvagda i dovijeka! On neka nas vodi!"
49:1 Zborovođi. Sinova Korahovih. Psalam.
49:2 Poslušajte ovo, svi narodi, čujte, svi stanovnici zemlje,
49:3 vi, djeco puka, i vi, odličnici, bogati i siromašni zajedno!
49:4 Moja će usta zboriti mudrost, i moje srce misli razumne.
49:5 K poučnoj izreci priklonit ću uho, uz harfu ću izložit' svoju zagonetku.
49:6 Što da se bojim u danima nesreće kad me opkoli zloba izdajica
49:7 koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom?
49:8 TÓa nitko sebe ne može otkupit' ni za se dati Bogu otkupninu:
49:9 životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti
49:10 tko želi živjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu.
49:11 Jer, i mudri umiru, pogiba i luđak i bezumnik: bogatstvo svoje ostavlja drugima.
49:12 Grobovi im kuće zasvagda, stanovi njihovi od koljena do koljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim.
49:13 Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba.
49:14 Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji uživaju u sreći:
49:15 Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri njima vladaju. Njihova će lika brzo nestati, Podzemlje će im biti postojbina.
49:16 A moju će dušu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandža i milostivo me primiti.
49:17 Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveća blago doma njegova:
49:18 kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom, i blago njegovo neće s njime sići.
49:19 Ako se u životu držao sretnim - "Govorit će se da ti je dobro bilo!" -
49:20 i on će doći u skup otaca svojih, gdje svjetlosti više vidjeti neće.
49:21 Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba.
50:1 Psalam. Asafov. Bog nad bogovima, Jahve, govori i zove zemlju od izlaza sunčeva do zalaza.
50:2 Sa Siona predivnog Bog zablista:
50:3 Bog naš dolazi i ne šuti. Pred njim ide oganj što proždire, oko njega silna bjesni oluja.
50:4 On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu:
50:5 "Saberite mi sve pobožnike koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!"
50:6 Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac!
50:7 "Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: ja, Bog - Bog tvoj!
50:8 Ne korim te zbog žrtava tvojih - paljenice su tvoje svagda preda mnom.
50:9 Neću od doma tvog' uzet junca, ni jaraca iz tvojih torova:
50:10 tÓa moje su sve životinje šumske, tisuće zvjeradi u gorama mojim.
50:11 Znam sve ptice nebeske, moje je sve što se miče u poljima.
50:12 Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
50:13 Zar da ja jedem meso bikova ili da pijem krv jaraca?
50:14 Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, ispuni Višnjemu zavjete svoje!
50:15 I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti."
50:16 A grešniku Bog progovara: "Što tumačiš naredbe moje, što mećeš u usta Savez moj?
50:17 Ti, komu stega ne prija, te riječi moje iza leđa bacaš?
50:18 Kad tata vidiš, s njime se bratimiš i družiš se s preljubnicima.
50:19 Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare.
50:20 U društvu na brata govoriš i kaljaš sina matere svoje.
50:21 Sve si to činio, a ja da šutim? Zar misliš da sam ja tebi sličan? Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči."
50:22 Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste, da vas ne pograbim i nitko vas spasiti neće.
50:23 Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: i onomu koji hodi stazama pravim - njemu ću pokazati spasenje svoje.
51:1 Zborovođi. Psalam. Davidov. Kad je k Davidu došao prorok Natan poslije njegova grijeha
51:2 Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
51:3 Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti!
51:4 Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.
51:5 Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš.
51:6 Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.
51:7 Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti.
51:8 Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega!
51:9 Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene!
51:10 Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu!
51:11 Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!
51:12 Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
51:13 Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim!
51:14 Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati.
51:15 Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj!
51:16 Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju.
51:17 Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
51:18 Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
51:19 U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine!
51:20 Tada će ti biti mile žrtve pravedne i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu.
52:1 Zborovođi. Poučna pjesma. Davidova. Kad je Edomac Doeg Šaulu javio: "David je ušao u kuću Abimelekovu.
52:2 Što se to hvališ pakošću, silniče nesmiljeni?
52:3 Neprestano snuješ o propasti, jezik ti je britva nabrušena, spletkaru!
52:4 Zlo voliš više nego dobro, i laž više nego pravednost!
52:5 Mili su ti pogubni govori, lažljivi jeziče!
52:6 Bog će te zato satrti, zauvijek te ukloniti; iščupat će te iz tvog šatora, iskorijeniti iz zemlje živih.
52:7 Pravednici će gledati s užasom i njemu se smijati:
52:8 "Gle čovjeka koji ne uze Boga za svoju zaštitu, već se uzdao u veliko bogatstvo i osilio u svojim zločinima!"
52:9 A ja, k'o zelena maslina u Domu Božjem, uzdam se u Božju dobrotu dovijeka.
52:10 Hvalit ću te svagda što si to učinio i slavit ću tvoje ime, jer je dobrostivo, pred licem tvojih pobožnika.
53:1 Zborovođi. Prema napjevu "Bolest". Poučna pjesma. Davidova.
53:2 Bezumnik reče u srcu: "Nema Boga!" Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro.
53:3 Bog s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži.
53:4 No svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro - nikoga nema.
53:5 Neće li se urazumiti svi što čine bezakonje, koji proždiru narod moj kao da jedu kruh? Boga oni ne zazivlju:
53:6 od straha će drhtat' gdje straha i nema jer Bog će rasuti kosti onih koji tebe opsjedaju, bit će posramljeni jer će ih Bog odbaciti.
53:7 O, neka dođe sa Siona spas Izraelu! Kad Bog promijeni udes naroda svoga, klicat će Jakov, radovat' se Izrael.
54:1 Zborovođi. Uza žičana glazbala. Poučna pjesma. Davidova. Kad su Zifijci došli k Šaulu govoreći: "David se kod nas
54:2 Spasi me, Bože, svojim imenom i jakošću svojom izbori mi pravdu!
54:3 Poslušaj, Bože, moju molitvu i usliši riječi usta mojih!
54:4 Oholice ustadoše na me i moj život traže silnici: na Boga se ne osvrću.
54:5 Evo, Bog mi pomaže, Gospodin krijepi život moj.
54:6 Okreni nesreću na dušmane moje, zatri ih u vjernosti svojoj.
54:7 Od srca rado ću ti žrtvovati, slavit ću ti ime, Jahve, jer je dobrostivo,
54:8 jer ti me izbavi iz svake nevolje, i oko moje vidje postiđene moje dušmane.
55:1 Zborovođi. Uza žičana glazbala. Poučna pjesma. Davidova.
55:2 Počuj mi, Bože, molitvu, ne krij se molbi mojoj:
55:3 obazri se na me i usliši me! Mučim se u svojoj tjeskobi,
55:4 zbuni me vika dušmanska i tlačenje grešničko. Navališe na me nesrećom, bijesno me progone.
55:5 Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade.
55:6 Užas me i trepet hvata, groza me obuze.
55:7 Zavapih: "O, da su mi krila golubinja, odletio bih da otpočinem!
55:8 Daleko, daleko bih letio, u pustinji se nastanio;
55:9 brzo bih si potražio sklonište od bijesne oluje i vihora."
55:10 Smeti ih, Gospode, podvoji im jezike, jer nasilje i svađu vidim u gradu;
55:11 danju i noću zidinama kruže; bezakonja su i nevolje u njemu.
55:12 Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze.
55:13 Da me pogrdio dušmanin, bio bih podnio; da se digao na me koji me mrzi, pred njim bih se sakrio.
55:14 Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanik
55:15 s kojim sam slatko drugovao i složno hodismo u Domu Božjemu.
55:16 Smrt neka ih zaskoči, živi nek' siđu u Podzemlje jer im je pakost u stanu i srcu.
55:17 A ja ću Boga prizvati, i Jahve će me spasiti.
55:18 Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, i on će čuti vapaj moj.
55:19 Dat će mi mira od onih koji me progone: jer mnogi su protiv mene.
55:20 Bog će čuti i njih poniziti, Onaj koji kraljuje odvijeka, jer se ne popravljaju, Boga se ne boje.
55:21 Podižu ruke na prijatelje, savez svoj oskvrnjuju.
55:22 Usta su im glađa od maslaca, a srce ratoborno; riječi blaže od ulja, a oni - isukani mačevi.
55:23 Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik.
55:24 A njih ti, o Bože, strmoglavi u jamu grobnu! Krvoloci i varalice ni polovicu dana neće doživjeti! A ja se u tebe uzdam!
56:1 Zborovođi. Prema napjevu "Golubica nijema u daljini". Davidov. Miktam. Kad su ga u Gatu uhitili Filistejci.
56:2 Smiluj mi se, moj Bože, jer me dušmanin hoće zgaziti, napadač me moj neprestano tlači.
56:3 Dušmani moji nasrću na me povazdan, mnogo ih je koji se na me obaraju. Svevišnji,
56:4 kad me strah spopadne, u te ću se uzdati.
56:5 Božje obećanje slavim, u Boga ja se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti smrtnik?
56:6 Od jutra do večeri obružuju me, svi naumi njihovi meni su na zlo.
56:7 Sastaju se i vrebaju, paze mi na korake, o glavi mi rade.
56:8 Plati im prema bezakonju, u gnjevu, o Bože, obori pogane!
56:9 Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?
56:10 Moji će dušmani uzmaknuti čim te zazovem. Ovo sigurno znam: Bog je za mene!
56:11 Božje obećanje slavim,
56:12 u Jahvu se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti čovjek?
56:13 Vežu me zavjeti koje učinih tebi, o Bože: prinijet ću ti žrtve zahvalne
56:14 jer si mi dušu od smrti spasio. Ti si očuvao noge moje od pada, da pred Bogom hodim u svjetlosti živih.
57:1 Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu.
57:2 Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.
57:3 Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro.
57:4 Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!
57:5 Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren.
57:6 Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!
57:7 Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu!
57:8 Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati.
57:9 Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.
57:10 Hvalit ću te, Gospode, među narodima, među pucima pjevat ću tebi:
57:11 jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.
57:12 Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!
58:1 Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam.
58:2 Zar doista krojite pravdu, vi moćni, zar sudite pravo, sinovi ljudski?
58:3 Ne, već bezakonje smišljeno činite, po zemlji vam ruke dijele nepravde.
58:4 Na krivu su putu bezbošci od krila majčina, na krivu su putu lašci od utrobe.
58:5 U njima je otrov kao u zmije, kao u ljutice što uši začepljuje
58:6 da glas čarobnjakov ne čuje ni glas bajača vješta bajanju.
58:7 O Bože, polomi im zube u ustima; razbij, o Jahve, čeljusti lavićima!
58:8 K'o vode što hitro otječu neka se razliju, k'o zgažena trava neka se osuše.
58:9 Nek' budu k'o puž koji se pužuć' rastoči, k'o pometnut plot nek' sunca ne vide.
58:10 Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka ga vihor odnese.
58:11 Radostan će biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge će prati u krvi zlotvora.
58:12 I reći će ljudi: "Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!"
59:1 Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je Šaul opkolio kuću da ubije Davida.
59:2 Izbavi me od dušmana, Bože moj, zaštiti me od mojih protivnika!
59:3 Izbavi me od bezakonika, od krvoloka spasi me!
59:4 Jer evo: dušu moju vrebaju, na me ustadoše silnici. Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha:
59:5 bez moje krivnje na me nasrću. Probudi se! Dođi mi u pomoć i pogledaj,
59:6 Jahve, Bože nad Vojskama, Bože Izraelov! Preni se, kazni sve pogane, podlacima nemoj se smilovati!
59:7 Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.
59:8 Gle, kako bljuju ustima; kletve su im na usnama i govore: "Tko nas čuje?"
59:9 No, ti im se smiješ, o Jahve, i rugaš se poganima svima.
59:10 Jakosti moja, gledat ću na te, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje.
59:11 Bog neka mi pohiti u susret, nek' me razveseli nad dušmanima mojim!
59:12 Pobij ih, Bože, da mi narod ne zavode, zbuni i obori ih jakošću svojom, štite naš, Gospodine.
59:13 Grijeh je svaka riječ usta njihovih: nek se uhvate u svoju oholost, u kletve i laži što ih govore!
59:14 Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu, nek' se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje!
59:15 Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.
59:16 Nek' lutaju okolo tražeći hranu; i kad se nasite, neka zavijaju.
59:17 A ja ću opjevati silu tvoju i klicat ću jutrom milosrđu tvome, jer mi ti postade utočište i sklonište u dan nevolje.
59:18 Jakosti moja, tebi ću pjevati, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje.
60:1 Zborovođi. Po napjevu "Ljiljan svjedočanstva". Miktam. Davidov. Kad je David izišao protiv Aram Naharajima i protiv Aram Sobe i kad je Joab na povratku potukao dvanaest tisuća Edomaca
60:2 Bože, ti nas ÓodbÄaci i bojne nam redove prÓobi, razjari se, a sad nas opet vrati!
60:3 Potrese zemlju, rasječe je, zatvori joj usjeline jer se poljuljala.
60:4 Zlu si kob na svoj narod navalio, napio nas vinom omamnim.
60:5 Al' si i stijeg dao vjernicima svojim da umaknu luku dušmanskom.
60:6 Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas!
60:7 Bog reče u svom Svetištu: "Šekem ću razdijelit' kličući, dolinu Sukot izmjeriti.
60:8 Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!
60:9 Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom ću baciti obuću, nad Filistejcem slavit' pobjedu!"
60:10 Tko će me dovesti do utvrđena grada, tko će me dovesti do Edoma?
60:11 Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar više nećeš, Bože, s četama našim?
60:12 Pomozi nam protiv dušmana, jer ljudska je pomoć ništavna!
60:13 S pomoću Božjom hrabro ćemo se boriti, a on će zgaziti naše dušmane.
61:1 Zborovođi. Uza žičana glazbala. Davidov.
61:2 O Bože, vapaj mi poslušaj, budi pomnjiv na molitvu moju!
61:3 S kraja zemlje vapijem k tebi jer mi srce klonu. Dignut ćeš me na liticu i pokoj mi dati,
61:4 jer ti si moje sklonište, utvrda čvrsta protiv dušmana.
61:5 O, da mi je stanovati uvijek u tvom šatoru, da se sklanjat' mogu pod okrilje tvoje!
61:6 Jer ti, Bože, usliši molbe moje, dade mi baštinu onih što ime ti štuju.
61:7 Kraljevim danima pridometni danÄa, kroz koljena mnoga nek' mu ljeta traju,
61:8 nek' pred Bogom uvijek vlada; dobrotu i vjernost pošalji da ga čuvaju!
61:9 Ovako ću pjevat svagda tvom imenu, dan za danom vršit' zavjete svoje.
62:1 Zborovođi. Po Jedutunu. Psalam. Davidov.
62:2 Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje.
62:3 Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati.
62:4 Dokle ćete na bijednika nasrtati, obarat' ga svi zajedno, k'o zid ruševan il' ogradu nagnutu?
62:5 Urotiše se da me s visa mog obore, u laži uživaju; ustima blagoslivlju, a u srcu proklinju.
62:6 Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja.
62:7 Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati.
62:8 U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište.
62:9 U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište!
62:10 Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca čovječja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lakši bili.
62:11 U grabež se ne uzdajte nit' se otetim tašto hvalite; umnoži l' se blago, nek' vam srce za nj ne prione.
62:12 Bog rekao jedno, a ja dvoje čuo:
62:13 "U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvraćaš svakom po djelima."
63:1 Psalam. Davidov. Dok David bijaše u Judejskoj pustinji.
63:2 O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
63:3 U Svetištu sam tebe motrio gledajuć' ti moć i slavu.
63:4 Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit'.
63:5 Tako ću te slavit' za života, u tvoje ću ime ruke dizati.
63:6 Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima.
63:7 Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima noćnim mislim na tebe.
63:8 Ti postade meni pomoć, kličem u sjeni krila tvojih.
63:9 Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži.
63:10 Oni što dušu u propast guraju neka siđu u dubinu zemlje,
63:11 nek' vlasti mača predani budu, nek' postanu plijen šakalima.
63:12 A kralj će se radovat' u Bogu, slavit će se tko se kune njime, jer će lašcima biti začepljena usta.
64:1 Zborovođi. Psalam. Davidov.
64:2 Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; od strašna dušmanina život mi čuvaj!
64:3 Štiti me od mnoštva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora
64:4 koji bruse jezike k'o mačeve, otrovne riječi izbacuju kao strijele,
64:5 da iz potaje rane nedužna, da ga rane iznenada ne bojeć' se ničega.
64:6 Spremni su na djelo pakosno, snuju kako će kradom zamke staviti i govore: "Tko će nas vidjeti?"
64:7 Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: pamet i srce čovječje bezdan su duboki.
64:8 No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju.
64:9 Vlastiti jezik propast im donosi, kimaju glavom oni što ih vide:
64:10 svi se boje, Božje djelo slave i misle o onom što on učini.
64:11 Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utječe, i kliču svim srcem čestiti.
65:1 Zborovođi. Psalam. Davidov. Pjesma.
65:2 Bože, tebi dolikuje hvalospjev sa Sionu, tebi se ispunja zavjet -
65:3 ti molitve uslišuješ. Svaka pÓut dolazi k tebi
65:4 pod teretom grijeha. Naši nas prijestupi taru, ti ih pomiruješ.
65:5 Blažen kog izabra i k sebi uze: on boravi u dvorima tvojim. Daj da se nasitimo dobrima Doma tvoga i svetošću tvoga Hrama.
65:6 Čudesno nas uslišuješ u pravednosti svojoj, o Bože, spasenje naše, nado svih krajeva svijeta i mora dalekih.
65:7 Učvršćuješ bregove jakošću svojom silom opasÄan.
65:8 Krotiš huku mora, huku valova i buku naroda.
65:9 Oni što žive nakraj svijeta boje se znamenja tvojih; dveri jutra i večeri radošću napunjaš.
65:10 Ti pÓohodÄi zemlju i ti je nÓatopÄi, ÓobogatÄi nju veoma. Božja se rijeka vodom napuni, ti pripravi ljudima žito. Ovako pripremi zemlju:
65:11 brazde joj natopi, grude joj poravna; kišom je omekša, usjeve joj blagoslovi.
65:12 Ti okruni godinu dobrotom svojom, plodnost niče za stopama tvojim.
65:13 Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja, brežuljci se pašu radošću.
65:14 Njive se kite stadima, doline se pokrivaju žitom: svagdje klicanje, pjesma.
66:1 Zborovođi. Pjesma. Psalam.
66:2 Kliči Bogu, zemljo sva, opjevaj slavu imena njegova, podaj mu hvalu dostojnu.
66:3 Recite Bogu: "Kako su potresna djela tvoja! Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju.
66:4 Sva zemlja nek' ti se klanja i nek' ti pjeva, neka pjeva tvom imenu!"
66:5 Dođite i gledajte djela Božja: čuda učini među sinovima ljudskim.
66:6 On pretvori more u zemlju suhu te rijeku pregaziše. Stog' se njemu radujmo!
66:7 Dovijeka vlada jakošću svojom, oči mu paze na narode da se ne izdignu ljudi buntovni.
66:8 Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, razglašujte hvalu njegovu!
66:9 Našoj je duši darovao život i ne dade da nam posrne noga.
66:10 Iskušavao si nas teško, Bože, iskušavao ognjem kao srebro.
66:11 Pustio si da u zamku padnemo, stisnuo lancima bokove naše.
66:12 Pustio si da nam zajašu za vrat: prošli smo kroz oganj i vodu, onda si pustio da odahnemo.
66:13 S paljenicama ću u Dom tvoj ući, zavjete ispuniti pred tobom
66:14 što ih obećaše usne moje, što ih usta moja u tjeskobi obrekoše.
66:15 Prinijet ću ti paljenice s kadom ovnova, žrtvovati volove i jarad.
66:16 Dođite, počujte, koji se Boga bojite, pripovjedit ću što učini duši mojoj!
66:17 Na svoja sam usta njega zvao, jezikom ga hvalio.
66:18 Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod.
66:19 No Bog me uslišio: obazro se na glas molitve moje.
66:20 Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene!
67:1 Zborovođi. Uza žičana glazbala. Psalam. Pjesma.
67:2 Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim,
67:3 da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje!
67:4 Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!
67:5 Nek' se vesele i kliču narodi, jer sudiš pucima pravedno i narode vodiš na zemlji.
67:6 Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!
67:7 Zemlja plodom urodila! Bog nas blagoslovio, Bog naš!
67:8 Bog nas blagoslovio! Neka ga štuju svi krajevi svjetski!
68:1 Zborovođi. Davidov. Psalam. Pjesma.
68:2 Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani njegovi! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
68:3 Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi na ognju, nek' nestane grešnika pred licem Božjim!
68:4 Pravedni neka se raduju, neka klikću pred Bogom, neka kliču od radosti.
68:5 Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide pustinjom - kojemu je ime Jahve - i kličite pred njim!
68:6 Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom šatoru.
68:7 Napuštene okućit će Jahve, sužnjima pružit' sretnu slobodu: buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.
68:8 Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom,
68:9 tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.
68:10 Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju, okrijepio je umornu.
68:11 Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.
68:12 Jahve riječ zadaje, veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:
68:13 kraljevi vojska bježe te bježe, domaćice plijen dijele.
68:14 Dok vi počivaste među stadima, krila golubice zablistaše srebrom, a njeno perje žućkastim zlatom:
68:15 ondje Svemogući razbijaše kraljeve, a ona poput snijega zablista na Salmonu.
68:16 Božanska je gora gora bašanska vrletna.
68:17 Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate na goru gdje se svidje Bogu prebivati? Jahve će na njoj boraviti svagda!
68:18 Božja su kola bezbrojna, tisuću tisuća: Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi!
68:19 Na visinu uzađe vodeći sužnje, na dar si ljude primio, pa i one što ne žele prebivati kod Boga.
68:20 Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, naš Spasitelj.
68:21 Bog naš jest Bog koji spasava, Jahve od smrti izbavlja.
68:22 Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.
68:23 Reče Gospodin: "Iz Bašana ću ih dovesti, dovest ću ih iz dubine mora,
68:24 da okupaš nogu u krvi, da jezici tvojih pasa imadnu dio od dušmana."
68:25 Ulazak ti, Bože, gledaju, ulazak moga Boga i Kralja u Svetište:
68:26 sprijeda pjevači, za njima svirači, u sredini djevojke s bubnjićima.
68:27 "U svečanim zborovima slavite Boga, slavite Jahvu, sinovi Izraelovi!"
68:28 Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima, ondje su knezovi Judini sa četama svojim, knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.
68:29 Pokaži, Bože, silu svoju, silu kojom se, Bože, boriš za nas
68:30 iz Hrama svojega u Jeruzalemu! Nek' ti kraljevi darove donose!
68:31 Ukroti neman u trsci, stado bikova s teladi naroda! Neka se prostru pred tobom sa srebrnim žezlima: rasprši narode koji se ratu vesele!
68:32 Nek' dođu velikani iz Egipta, Etiopija nek' pruži ruke Bogu!
68:33 Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu,
68:34 koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom! Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim:
68:35 "Priznajte silu Božju!" Nad Izraelom veličanstvo njegovo, u oblacima sila njegova!
68:36 Strašan je Bog iz svojega Svetišta. Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. Blagoslovljen Bog!
69:1 Zborovođi. Po napjevu "Ljiljani". Davidov.
69:2 Spasi me, Bože: vode mi dođoše do grla!
69:3 U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi.
69:4 Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oči mi klonuše Boga mog čekajuć'.
69:5 Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Tvrđi su od kostiju mojih oni što mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti što nisam oteo?
69:6 Bože, ti znadeš bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti.
69:7 Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov!
69:8 Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.
69:9 Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje.
69:10 Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
69:11 Dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u ruglo.
69:12 Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igračka.
69:13 Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju.
69:14 No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći!
69:15 Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me - iz voda dubokih.
69:16 Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom!
69:17 Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me!
69:18 Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliši me brzo!
69:19 Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me!
69:20 Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče.
69:21 Ruganje mi slomilo srce i klonuh; čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
69:22 U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
69:23 Nek' im stol bude zamka, a žrtvene gozbe stupica!
69:24 Nek' im potamne oči da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe!
69:25 Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek' ih zahvati!
69:26 Njihova kuća nek' opusti, u njihovu šatoru nek' nitko ne stanuje!
69:27 Jer su progonili koga ti pokara, bol povećaše onomu koga ti rani.
69:28 Na njihovu krivnju krivnju još dodaj, ne opravdali se pred tobom!
69:29 Nek' budu izbrisani iz knjige živih, među pravednike neka se ne broje!
69:30 A ja sam jadnik i bolnik - nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
69:31 Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom.
69:32 Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni, milije nego junac s papcima i rozima.
69:33 Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
69:34 Jer siromahe Jahve čuje, on ne prezire sužanja svojih.
69:35 Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima miče.
69:36 Jer Bog će spasiti Sion - on će sagradit' gradove Judine - tu će oni stanovat', imati baštinu.
69:37 Baštinit će ga potomci slugu njegovih; prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.
70:1 Zborovođi. Davidov. Za spomen.
70:2 O Bože, spasi me, Jahve, u pomoć mi pohitaj!
70:3 Nek' se postide i smetu svi koji mi o glavi rade! Nek' odstupe i nek' se posrame koji se nesreći mojoj raduju!
70:4 Nek' uzmaknu u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoću!
70:5 Neka kliču i nek' se vesele u tebi svi koji tebe traže! Neka govore svagda: "Velik je Bog!" svi koji spasenje tvoje ljube!
70:6 A bijedan sam ja i nevoljan, o Bože, u pomoć mi pohitaj! Ti si pomoć moja i spasitelj; Jahve, ne kasni!
71:1 Tebi si, Jahve, utječem, ne daj da se ikada postidim!
71:2 U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me!
71:3 Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja.
71:4 Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz šake silnika i tlačitelja:
71:5 jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti!
71:6 Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majčina krila: u te se svagda uzdam.
71:7 Mnogima postadoh čudo, jer ti si mi bio silna pomoć.
71:8 Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slaviše te svaki dan!
71:9 Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me!
71:10 Jer govore o meni moji dušmani, i koji me vrebaju složno se svjetuju:
71:11 "Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko da ga spasi!"
71:12 O Bože, ne stoj daleko od mene, Bože moj, pohitaj mi u pomoć!
71:13 Neka se postide i propadnu koji traže moj život; nek' se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreću!
71:14 A ja ću se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleć' te sve više.
71:15 Ustima ću naviještati pravednost tvoju, povazdan pomoć tvoju: jer im ne znam broja.
71:16 Kazivat ću silu Jahvinu, Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost.
71:17 Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja.
71:18 Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju,
71:19 i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba, kojom učini velika djela. Bože, tko je kao ti!
71:20 Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti ćeš me opet oživiti i opet me podići iz dubine zemlje.
71:21 Povećaj dostojanstvo moje i opet me utješi:
71:22 A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože, svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov!
71:23 Moje će usne klicati pjevajuć' tebi i moja duša koju si spasio.
71:24 I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postiđeni i posramljeni oni što traže moju nesreću.
72:1 Salomonov. Bože, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu.
72:2 Nek' puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici!
72:3 Nek' bregovi narodu urode mirom, a brežuljci pravdom.
72:4 Sudit će pravo ubogim pučanima, djeci siromaha donijet će spasenje, a tlačitelja on će smrviti.
72:5 I živjet će dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja.
72:6 Sići će kao rosa na travu, kao kiša što natapa zemlju!
72:7 U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik - sve dok bude mjeseca.
72:8 I vladat će od mora do mora i od Rijeke do granica svijeta.
72:9 Dušmani će njegovi preda nj kleknuti i protivnici lizati prašinu.
72:10 Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare, vladari od Arabije i Sabe danak donositi.
72:11 Klanjat će mu se svi vladari, svi će mu narodi služiti.
72:12 On će spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoćnika nema;
72:13 smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljniku:
72:14 oslobodit će ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova.
72:15 Stog' neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, nek' mole za njega svagda i neka ga blagoslivljaju!
72:16 Nek' bude izobila žita u zemlji, po vrhuncima klasje neka šušti k'o Libanon! I cvjetali stanovnici gradova kao trava na livadi.
72:17 Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, živjelo mu ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali blaženima!
72:18 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori čudesa!
72:19 I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja napunila slave njegove! Tako neka bude. Amen!
72:20 Time se završavaju molitve Jišajeva sina Davida.
73:1 Psalam. Asafov Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca!
73:2 A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše,
73:3 jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika.
73:4 Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo.
73:5 Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.
73:6 Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva.
73:7 Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
73:8 Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.
73:9 Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju.
73:10 Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode
73:11 pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?"
73:12 Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.
73:13 Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke
73:14 kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?
73:15 Da sam kazao: "Govorit ću kao i oni", izdao bih rod sinova tvojih.
73:16 Promišljah tada da bih spoznao: al' mi se učini mučno u očima mojim
73:17 sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak.
73:18 Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš.
73:19 Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede!
73:20 Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.
73:21 Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni,
73:22 bezumnik bijah bez razbora, k'o živinče pred tobom.
73:23 Al' ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:
73:24 vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju.
73:25 Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
73:26 Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!
73:27 Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.
73:28 A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat ću sva tvoja djela na vratima Kćeri sionske.
74:1 Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?
74:2 Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario!
74:3 Korakni k ruševinama vječnim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj.
74:4 Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove.
74:5 Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,
74:6 sjekirom i maljem vrata mu razbijali.
74:7 Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.
74:8 Rekoše u srcu: "Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!"
74:9 Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ...
74:10 Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?
74:11 Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?
74:12 No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!
74:13 Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi.
74:14 Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.
74:15 Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne.
74:16 Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce;
74:17 ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.
74:18 Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje.
74:19 Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!
74:20 Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.
74:21 Ne daj da jadnik otiđe postiđen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje!
74:22 Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi.
74:23 Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi!
75:1 Zborovođi. Po napjevu "Ne razori!" Psalam. Asafov. Pjesma.
75:2 Slavimo te, Bože, slavimo i zazivamo ime tvoje, pripovijedamo čudesa tvoja.
75:3 "Kad odredim vrijeme, sudit ću po pravu.
75:4 Pa neka se strese zemlja sa stanovnicima svojim, ja sam učvrstio stupove njezine."
75:5 Drznike opominjem: "Ne budite drski!" bezbožnike: "Ne budite tako rogati!"
75:6 Ne dižite roga svog protiv Neba, nemojte govoriti drsko na Boga!
75:7 Jer niti sa istoka niti sa zapada, niti iz pustinje niti sa bregova ...
75:8 Bog je koji sudi: ovoga snizuje, onog uzvisuje!
75:9 Jer je u Jahvinoj ruci pehar pun vina pjenušava, začinjena mirisnim travama; iz njega on napaja, do taloga će ga iskapiti i ispiti svi zlotvori svijeta.
75:10 A ja ću klicati dovijeka, pjevat ću Bogu Jakovljevu.
75:11 Rogove ću polomiti bezbožniku, a pravednik će podići glavu.
76:1 Zborovođi. Uza žičana glazbala. Psalam. Asafov. Pjesma.
76:2 Na glasu je Bog u Judeji, u Izraelu veliko je ime njegovo!
76:3 U Šalemu je Šator njegov, na Sionu boravište.
76:4 Tu polomi strijele lukovima, štitove, mačeve, sve oružje.
76:5 Blistav si od svjetla, veličanstveniji od bregova drevnih.
76:6 Opljačkani su oni koji bijahu jaki srcem, i san svoj snivaju - klonuše ruke svim hrabrima.
76:7 Od prijetnje tvoje, Bože Jakovljev, skameniše se kola i konji.
76:8 Strašan si ti, i tko da opstane kraj žestine gnjeva tvojega.
76:9 S neba reče presudu - od straha zemlja zadrhta i zanijemje
76:10 kad se diže Bog da sudi, da spasi uboge na zemlji.
76:11 Jer će te i bijes Edoma slaviti, i preživjeli iz Hamata štovat će te.
76:12 Zavjetujte i izvršite zavjete Jahvi, Bogu svojemu, svi oko njega neka donose darove Strašnome
76:13 koji obuzdava oholost knezova, koji je strašan kraljevima zemlje.
77:1 Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam.
77:2 Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.
77:3 U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.
77:4 Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.
77:5 Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.
77:6 Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;
77:7 razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:
77:8 "Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?
77:9 Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
77:10 Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?"
77:11 I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega."
77:12 Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
77:13 Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.
77:14 Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?
77:15 Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.
77:16 Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.
77:17 Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.
77:18 Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.
77:19 Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.
77:20 Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje.
77:21 Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.
78:1 Poučna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih!
78:2 Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih.
78:3 Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci,
78:4 nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini.
78:5 Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave,
78:6 da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju
78:7 da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove,
78:8 kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.
78:9 Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa.
78:10 Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.
78:11 Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza.
78:12 Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.
78:13 On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže.
78:14 Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim.
78:15 U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.
78:16 Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.
78:17 A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji.
78:18 Boga su kušali u srcima svojim ištuć' jela svojoj pohlepnosti.
78:19 Prigovarali su Bogu i pitali: "Može li Gospod stol u pustinji prostrti?
78:20 Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?"
78:21 Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela,
78:22 jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše.
78:23 Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,
78:24 k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.
78:25 Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.
78:26 Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede.
78:27 Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.
78:28 Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.
78:29 Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.
78:30 Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima,
78:31 kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.
78:32 Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.
78:33 I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom.
78:34 Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga;
78:35 spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.
78:36 Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.
78:37 Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.
78:38 A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću.
78:39 Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se više.
78:40 Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju!
78:41 Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova
78:42 ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi,
78:43 ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom.
78:44 U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.
78:45 Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more.
78:46 I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču.
78:47 Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove.
78:48 I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova.
78:49 Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće.
78:50 I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti.
78:51 Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu.
78:52 I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju.
78:53 Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove.
78:54 U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica.
78:55 Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.
78:56 A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih.
78:57 Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše.
78:58 Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim.
78:59 Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.
78:60 I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima.
78:61 Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske.
78:62 Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu.
78:63 Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove.
78:64 Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše Óudove njihove.
78:65 Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.
78:66 Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade.
78:67 On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,
78:68 već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.
78:69 Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka.
78:70 Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih;
78:71 odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu.
78:72 I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio.
79:1 Psalam. Asafov. Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju, tvoj sveti Hram oskvrnuše, pretvoriše Jeruzalem u ruševine.
79:2 Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim, meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.
79:3 Krv im k'o vodu prolijevahu oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih pokopa.
79:4 Postadosmo sramota susjedima svojim, podsmijeh i ruglo svima oko nas.
79:5 Dokle još, Jahve? Zar ćeš se svagda srditi? Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?
79:6 Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju i na kraljevstva što ne zazivlju ime tvoje!
79:7 Jer izjedoše Jakova i opustošiše boravište njegovo.
79:8 Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; neka nas pretekne smilovanje tvoje jer smo jadni i nevoljni.
79:9 Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega, oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!
79:10 Zašto da pogani govore: "TÓa gdje je njihov Bog?" Nek' se na poganima pokaže, pred očima našim, kako osvećuješ prolivenu krv slugu svojih!
79:11 Nek' do tebe dopru uzdasi sužanja, snagom svoje mišice poštedi predane smrti!
79:12 A našim susjedima vrati sedmerostruko u krilo pogrdu koju naniješe tebi, o Jahve!
79:13 A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje, slavit ćemo te dovijeka, kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju!
80:1 Zborovođi. Po napjevu "Ljiljan svjedočanstva". Asafov. Psalam.
80:2 Pastiru Izraelov, počuj, ti što vodiš Josipa k'o stado ovaca! Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj
80:3 pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom: probudi silu svoju, priteci nam u pomoć!
80:4 Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!
80:5 Jahve, Bože nad Vojskama, dokle ćeš plamtjeti, premda se moli narod tvoj?
80:6 Dokle ćeš nas hraniti kruhom suza i obilno pojiti suzama?
80:7 Dokle će se oko nas svađat' susjedi i rugat' nam se naši dušmani?
80:8 Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!
80:9 Ti prenese čokot iz Egipta, pogane istjera, a njega zasadi.
80:10 Ti mu tlo pripravi, i on pusti korijenje i napuni zemlju.
80:11 Sjena mu prekri bregove, lozje mu k'o Božji cedrovi.
80:12 Mladice svoje ispruži do mora i svoje ogranke do Rijeke.
80:13 Zašto si mu srušio ogradu da ga beru svi što putem prolaze,
80:14 da ga pustoši vepar iz šume, da ga pasu poljske zvijeri?
80:15 Vrati se, Bože nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:
80:16 zakrili što zasadi desnica tvoja, sina kog za se odgoji!
80:17 Oni koji ga spališe i posjekoše nek' izginu od prijetnje lica tvojega!
80:18 Tvoja ruka nek' bude nad čovjekom desnice tvoje, nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
80:19 Nećemo se više odmetnuti od tebe; poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
80:20 Jahve, Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!
81:1 Zborovođi. Po napjevu "Tijesci". Asafov.
81:2 Kliknite Bogu, našoj jakosti, kličite Bogu Jakovljevu!
81:3 Nek' zazvuče žice, nek' se čuje bubanj, svirajte u milozvučnu harfu s citarom!
81:4 Zatrubite u rog za mlađaka, za uštapa, na svetkovinu našu!
81:5 Jer to je propis Izraelu, zapovijed Boga Jakovljeva.
81:6 Takav je zakon dao Josipu kad je izlazio iz zemlje Egipta.
81:7 Šapat tajnovit čuh: "Oslobodih od tereta rame njegovo, ruke su mu slobodne od košare.
81:8 U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih; iz gromovna oblaka odgovorih tebi, iskušah te kod voda meripskih.
81:9 Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti: o, da me poslušaš, Izraele!
81:10 Nek' ne bude u tebe drugog boga i ne klanjaj se bogu tuđem!
81:11 Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svoja usta da ih napunim!"
81:12 "Ali moj narod ne slušaše glasa moga, Izrael me ne posluša.
81:13 Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: neka hodi kako mu se hoće!
81:14 O, kad bi me narod moj slušao, kad bi Izrael putovima mojim hodio,
81:15 brzo bih pokorio dušmane njegove, ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove.
81:16 Oni što ga sada mrze dodvarali bi mu se i njihov bi udes bio zapečaćen zauvijek.
81:17 A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom i sitio ga medom iz pećine.
82:1 Psalam. Asafov. Bog ustaje u skupštini "bogova", usred "bogova" sud održava.
82:2 "Dokle ćete sudit' krivo, ić' na ruku bezbožnima?
82:3 Štitite slaba i sirotu, vratite pravicu jadniku i siromahu!
82:4 Izbavite potlačenog i ubogog: istrgnite ga iz ruku bezbožnih!"
82:5 Ne shvaćaju nit' razumiju, po mraku hodaju: poljuljani su svi temelji zemlje.
82:6 Rekoh doduše: "Vi ste bogovi i svi ste sinovi Višnjega!
82:7 Ali ćete k'o svi ljudi umrijeti, past ćete kao svatko od velikih!"
82:8 Ustani, Bože, i sudi zemlju, jer si s pravom gospodar svih naroda.
83:1 Pjesma. Psalam. Asafov.
83:2 Ne šuti, Jahve, ne budi nijem i nemoj mirovati, Bože!
83:3 Jer evo: dušmani tvoji buče, i mrzitelji tvoji glave podižu.
83:4 Protiv naroda se tvoga rote i svjetuju se protiv štićenika tvojih.
83:5 Govore: "Dođite, zatrimo ih da ne budu narod, nek' se ime Izrael više ne spominje!"
83:6 Zaista, jednodušno se svjetuju i protiv tebe savez sklopiše:
83:7 šatori edomski i Jišmaelci, Moapci i Hagrijci,
83:8 Gebal i Amon i Amalek, Filisteja sa stanovnicima Tira.
83:9 I Asirci se s njima udružiše, pružiše ruke potomcima Lotovim.
83:10 Učini njima k'o Midjancima, k'o Siseri i Jabinu na potoku Kišonu:
83:11 koji padoše blizu En-Dora i postaše gnojivo njivi.
83:12 K'o Oreb i Zeb neka budu knezovi njihovi, kao Zebah i Salmuna nek' budu sve vođe njihove
83:13 koji jednodušno vikahu: "Osvojimo krajeve Božje!"
83:14 Daj, o Bože, da budu kao kovitlac, kao pljeva koju nosi vjetar.
83:15 Kao što oganj proždire šumu, kao što plamen sažiže bregove,
83:16 tako ih goni olujom svojom, prestravi ih svojom žestinom!
83:17 Pokrij im lice sramotom, da traže tvoje ime, Jahve!
83:18 Neka se stide i plaše navijek, neka se posrame i neka izginu!
83:19 Nek' znaju: ti si komu je ime Jahve, jedini Višnji nada svom zemljom.
84:1 Zborovođi. Po napjevu "Tijesci". Sinova Korahovih.
84:2 Kako su mili stanovi tvoji, Jahve nad Vojskama!
84:3 Duša mi gine i čezne za dvorima Jahvinim. Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu.
84:4 I vrabac sebi log nalazi, i lastavica gnjezdašce gdje će položiti mlade svoje:
84:5 a ja žrtvenike tvoje, Jahve nad Vojskama, Kralju moj i Bože moj! Blaženi koji prebivaju u Domu tvome slaveć' te bez prestanka!
84:6 Blažen komu je pomoć u tebi dok se sprema na svete putove!
84:7 Prolaze li suhom dolinom, u izvor je vode promeću i prva je kiša u blagoslov odijeva.
84:8 Snaga im raste od časa do časa: dok ne ugledaju Boga na Sionu.
84:9 Jahve, Bože nad Vojskama, čuj molitvu moju, poslušaj, Bože Jakovljev!
84:10 Pogledaj, štite naš, Bože, pogledaj lice pomazanika svoga!
84:11 Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuću drugih. Volim biti na pragu Doma Boga svoga nego boraviti u šatorima grešnika.
84:12 Jahve, Bog, sunce je i štit: on daje milost i slavu. Ne uskraćuje Jahve dobara onima koji idu u nedužnosti.
84:13 Jahve nad Vojskama, blago onom tko se u te uzda.
85:1 Zborovođi. Sinova Korahovih. Psalam.
85:2 Zavolje opet, Jahve, zemlju svoju, na dobro okrenu udes Jakovljev.
85:3 Otpusti krivnju narodu svome, pokri sve grijehe njegove.
85:4 Suspregnu svu ljutinu svoju, odusta od žestine gnjeva svoga.
85:5 Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš, i odbaci zlovolju prema nama!
85:6 Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas, prenositi srdžbu svoju od koljena na koljeno?
85:7 Zar nas nećeš opet oživiti da se narod tvoj raduje u tebi?
85:8 Pokaži nam, Jahve, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje.
85:9 Da poslušam što mi to Jahve govori: Jahve obećava mir narodu svomu, vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate.
85:10 Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje, i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.
85:11 Ljubav će se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.
85:12 Vjernost će nicat' iz zemlje, Pravda će gledat' s nebesa.
85:13 Jahve će dati blagoslov i sreću, i zemlja naša urod svoj.
85:14 Pravda će stupati pred njim, a Mir tragom stopa njegovih.
86:1 Molitva. Davidova. Prigni uho svoje, Jahve, i usliši me jer sam bijedan i ubog.
86:2 Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi; spasi slugu svoga koji se uzda u te! Ti si moj Bog;
86:3 o Gospode, smiluj mi se jer povazdan vapijem k tebi.
86:4 Razveseli dušu sluge svoga jer k tebi, Jahve, dušu uzdižem.
86:5 Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.
86:6 Slušaj, Jahve, molitvu moju i pazi na glas vapaja mog.
86:7 U dan tjeskobe vapijem k tebi jer ćeš me uslišati.
86:8 Nema ti ravna među bozima, Gospode, nema djela kakvo je tvoje.
86:9 Svi narodi što ih stvori doći će i klanjat' se tebi, o Jahve, i slavit će ime tvoje.
86:10 Jer ti si velik i činiš čudesa: ti si jedini Bog.
86:11 Uči me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!
86:12 Hvalit ću te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim, slavit ću ime tvoje dovijeka,
86:13 jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja.
86:14 O Bože, oholice se digoše na me, mnoštvo silnika život mi vreba i nemaju tebe pred očima.
86:15 No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost.
86:16 Pogledaj na me i smiluj se meni; daj svome sluzi snage svoje i spasi sina sluškinje svoje!
86:17 Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, da vide moji mrzitelji i da se postide, jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utješio.
87:1 Sinova Korahovih. Psalam. Pjesma. Zdanje svoje na svetim gorama
87:2 ljubi Jahve; draža su mu vrata sionska nego svi šatori Jakovljevi.
87:3 Divote se govore o tebi, grade Božji!
87:4 "Rahab i Babilon brojit ću k onima što me štuju; Filisteja i Tir i narod etiopski - i oni su rođeni ondje."
87:5 O Sionu se govori: "Ovaj i onaj u njemu je rođen! Svevišnji ga utemelji!"
87:6 Gospodin će zapisati u knjigu naroda: "Ovi su rođeni ondje."
87:7 I pjevat će igrajući kolo: "Svi su izvori moji u tebi!"
88:1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana.
88:2 Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.
88:3 Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
88:4 Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju.
88:5 Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.
88:6 Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
88:7 Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
88:8 Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
88:9 Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
88:10 Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
88:11 Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
88:12 Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
88:13 Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
88:14 Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
88:15 Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
88:16 Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.
88:17 Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,
88:18 okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno.
88:19 Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.
89:1 Poučna pjesma. Ezrahijca Etana.
89:2 O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
89:3 Ti reče: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!" U nebu utemelji vjernost svoju:
89:4 "Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:
89:5 tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje."
89:6 Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.
89:7 TÓa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?
89:8 Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe.
89:9 Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.
89:10 Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih;
89:11 ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje.
89:12 Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;
89:13 sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.
89:14 Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta.
89:15 Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom.
89:16 Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,
89:17 u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.
89:18 Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša.
89:19 Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš.
89:20 Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: "Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;
89:21 nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,
89:22 da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.
89:23 Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja.
89:24 Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove.
89:25 Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga.
89:26 Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.
89:27 On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.'
89:28 A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta.
89:29 Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.
89:30 Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski.
89:31 Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,
89:32 ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
89:33 šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,
89:34 ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.
89:35 Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.
89:36 Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću:
89:37 potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
89:38 ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu."
89:39 A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
89:40 Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.
89:41 Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci.
89:42 Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim.
89:43 Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove.
89:44 Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože.
89:45 Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori.
89:46 Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.
89:47 TÓa dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?
89:48 Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!
89:49 Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?
89:50 Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
89:51 Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana
89:52 s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.
89:53 Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!
90:1 Molitva. Mojsija, sluge Božjega. Jahve, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena.
90:2 Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
90:3 Smrtnike u prah vraćaš i veliš: "Vratite se, sinovi ljudski!"
90:4 Jer je tisuću godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna.
90:5 Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni:
90:6 jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer - već se suši i vene.
90:7 Zaista, izjeda nas tvoja srdžba i zbunjuje ljutina tvoja.
90:8 Naše si grijehe stavio pred svoje oči, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
90:9 Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovršismo godine svoje.
90:10 Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle.
90:11 Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdžbu tvoju?
90:12 Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.
90:13 Vrati se k nama, Jahve! TÓa dokle ćeš? Milostiv budi slugama svojim!
90:14 Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane!
90:15 Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali!
90:16 Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj!
90:17 Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek' uspije.
91:1 Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega,
91:2 reci Jahvi: "Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!"
91:3 Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske, od kuge pogubne.
91:4 Svojim će te krilima zaštititi i pod njegova ćeš se krila skloniti: Vjernost je njegova štit i obrana!
91:5 Nećeš se bojati strašila noćnoga ni strelice što leti danju,
91:6 ni kuge što se šulja kroz tmine, ni pošasti što hara o podne.
91:7 Pa nek' padaju tisuće kraj tebe, deseci tisuća s desne tvoje, tebi se neće primaći!
91:8 Tek što okom pogledaš, već ćeš vidjeti plaću grešnika.
91:9 Jer Jahve je zaklon tvoj, Višnjega odabra sebi za okrilje.
91:10 Neće te snaći nesreća, nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
91:11 Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim.
91:12 Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen.
91:13 Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, zgazit ćeš lavića i zmiju.
91:14 Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje.
91:15 Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti.
91:16 Nasitit ću ga danima mnogim, pokazat' mu spasenje svoje."
92:1 Psalam. Pjesma. Za dan subotnji.
92:2 Dobro je slaviti Jahvu, pjevati imenu tvome, Svevišnji;
92:3 naviještati jutrom ljubav tvoju i noću vjernost tvoju,
92:4 uz harfu od deset žica i liru, s pjesmom uz citaru.
92:5 Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, kličem zbog djela ruku tvojih.
92:6 Kako su silna djela tvoja, o Jahve, i duboki naumi tvoji!
92:7 Bezuman čovjek ne spoznaje, luđak ne shvaća.
92:8 Sve ako bi bezbošci nicali k'o trava i cvali svi što zlo čine, određeni su za vječnu propast;
92:9 a ti, Jahve, dovijeka uzvišen ostaješ.
92:10 Doista, dušmani tvoji, o Jahve, tvoji će dušmani propasti; raspršit će se svi što čine zlo.
92:11 Rog si mi digao k'o u bivola, pomazao me uljem prečistim;
92:12 i oko mi s visoka gleda dušmane i uho mirno sluša o onima što na me ustaju.
92:13 K'o palma cvate pravednik i raste k'o cedar libanonski.
92:14 Zasađeni u Domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga našega.
92:15 Rod donose i u starosti, sočni i puni svježine:
92:16 da navijeste kako je pravedan Jahve, Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.
93:1 Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moći i opasan. Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati.
93:2 Čvrsto je prijestolje tvoje odiskona, ti si od vječnosti!
93:3 Rijeke podižu, Jahve, rijeke podižu glase svoje, rijeke podižu svoj bučni huk.
93:4 Jači od glasova voda golemih, silniji od bijesnoga mora: silan je Jahve u visinama.
93:5 Tvoja su obećanja vjere predostojna, svetost je ures Doma tvojega, Jahve, u sve dane!
94:1 Bože osvetniče, Jahve, Bože osvetniče, pokaži se.
94:2 Ustani ti što sudiš zemlju, po zasluzi plati oholima!
94:3 Dokle će bezbošci, Jahve, dokle će se bezbošci hvastati?
94:4 Dokle će brbljati, drsko govoriti, dokle će se bezakonici hvastati?
94:5 Tlače narod tvoj, Jahve, i baštinu tvoju pritišću;
94:6 kolju udovicu i pridošlicu, sirotama život oduzimlju
94:7 i govore: "Jahve ne vidi! Ne opaža Bog Jakovljev!"
94:8 Shvatite, lude u narodu: bezumni, kad ćete se urazumiti?
94:9 Onaj što uho zasadi da ne čuje? Koji stvori oko da ne vidi?
94:10 Onaj što odgaja narode da ne kazni - Onaj što ljude uči mudrosti?
94:11 Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne.
94:12 Blago onom koga ti poučavaš, Jahve, i učiš Zakonu svojemu:
94:13 da mu mir udijeliš od nesretnih dana, dok se grob kopa zlikovcu.
94:14 Jer neće Jahve odbaciti naroda svojega i svoje baštine neće napustiti;
94:15 jer će se pravo dosuditi pravednosti i za njom će ići svi čestiti srcem.
94:16 Tko će ustati za me protiv zlotvora? Tko će se zauzeti za me protiv zločinaca?
94:17 Da mi Jahve ne pomaže, brzo bih sišao u mjesto tišine.
94:18 Čim pomislim: "Noga mi posrće", dobrota me tvoja, o Jahve, podupire.
94:19 Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe dušu vesele.
94:20 Zar je bezbožno sudište u savezu s tobom kad nevolje stvara pod izlikom zakona?
94:21 Nek' samo pritišću dušu pravednog, nek' osuđuju krv nedužnu:
94:22 Jahve mi je utvrda, Bog - hrid utočišta moga.
94:23 Platit će im bezakonje njihovo, njihovom će ih zloćom istrijebiti, istrijebit će ih Jahve, Bog naš.
95:1 Dođite, kličimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
95:2 Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama!
95:3 Jer velik je Jahve, Bog naš, Kralj veliki nad svim bogovima.
95:4 U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina.
95:5 Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove.
95:6 Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
95:7 Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. O, da danas glas mu poslušate:
95:8 "Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji
95:9 gdje me iskušavahu očevi vaši premda vidješe djela moja.
95:10 Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promiču moje putove.'
95:11 Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neće ući u moj pokoj!'"
96:1 Pjevajte Jahvi pjesmu novu! Pjevaj Jahvi, sva zemljo!
96:2 Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo! Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,
96:3 kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova.
96:4 Velik je Jahve, hvale predostojan, strašniji od svih bogova!
96:5 Ništavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa!
96:6 Slava je i veličanstvo pred njim, sila i sjaj u Svetištu njegovu.
96:7 Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu!
96:8 Dajte Jahvi slavu imena njegova! Prinosite žrtvu i uđite u dvorove njegove,
96:9 poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove. Strepi pred njim, zemljo sva!
96:10 Nek' se govori među poganima: "Jahve kraljuje!" Svijet on učvrsti da se ne pomakne, narodima pravedno upravlja.
96:11 Raduj se, nebo, i kliči, zemljo! Neka huči more i što je u njemu!
96:12 Nek' se raduje polje i što je na njemu, neka klikće šumsko drveće
96:13 pred Jahvom, jer dolazi, jer dolazi suditi zemlji. Sudit će svijetu u pravdi i narodima u istini svojoj.
97:1 Jahve kraljuje: neka kliče zemlja, nek' se vesele otoci mnogi!
97:2 Oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.
97:3 Oganj ide pred njim i sažiže okolo dušmane njegove.
97:4 Munje mu svijet osvjetljuju; zemlja to vidi i strepi.
97:5 Brda se tope pred Jahvom k'o vosak, pred vladarom zemlje sve.
97:6 Nebesa navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.
97:7 Nek' se postide svi što likove štuju i koji se hvale kumirima. Poklonite mu se, svi bozi!
97:8 Sion radostan sluša, gradovi Judini kliču zbog tvojih sudova, o Jahve!
97:9 Jer ti si, o Jahve, Svevišnji - nad svom zemljom, visoko, visoko nad bozima svima.
97:10 Jahve ljubi one koji mrze na zlo, on čuva duše pobožnika svojih, izbavlja ih iz ruku opakih.
97:11 Svjetlost sviće pravedniku i radost čestitima u srcu.
97:12 Radujte se, pravednici, u Jahvi, slavite sveto ime njegovo!
98:1 Psalam. Pjevajte Jahvi pjesmu novu, jer učini djela čudesna. Pobjedu mu pribavi desnica njegova i sveta mišica njegova.
98:2 Jahve obznani spasenje svoje, pred poganima pravednost objavi.
98:3 Spomenu se dobrote i vjernosti prema domu Izraelovu. Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.
98:4 Sva zemljo, poklikni Jahvi, raduj se, kliči i pjevaj!
98:5 Zapjevajte Jahvi uz citaru, uz citaru i uza zvuke harfe;
98:6 uz trublje i zvuke rogova: kličite Jahvi kralju!
98:7 Neka huči more i što je u njemu, krug zemaljski i stanovnici njegovi!
98:8 Rijeke nek' plješću rukama, zajedno s njima neka se brda raduju!
98:9 Jer Jahve dolazi, dolazi suditi zemlji. Vladat će krugom zemaljskim po pravdi i pucima po pravici.
99:1 Jahve kraljuje - nek' zadršću narodi; sjedi nad kerubima - zemlja nek' se potrese!
99:2 Velik je Jahve na Sionu, uzvišen nada sve narode.
99:3 Nek' slave ime tvoje veliko i strašno: ono je sveto!
99:4 Ti kralj si moćan koji ljubiš što je pravo, pravednost ti si utvrdio, pravo i pravednost vršiš u Jakovu.
99:5 Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred podnožje njegovo: ono je sveto.
99:6 Mojsije i Aron među svećenicima njegovim i Samuel među onima koji zazivaju ime njegovo: zazivahu Jahvu, i on ih usliša.
99:7 Iz stupa od oblaka govoraše njima: slušahu zapovijedi njegove i odredbe što ih dade.
99:8 Jahve, Bože naš, ti si ih uslišivao; Bože, milostiv si bio njima premda si kažnjavao grijehe njihove.
99:9 Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred svetu goru njegovu: jer svet je Jahve, Bog naš.
100:1 Psalam. Zahvalnica. Kliči Jahvi, zemljo sva!
100:2 Služite Jahvi u veselju! Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem!
100:3 Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce paše njegove.
100:4 Uđite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama; hvalite ga, ime mu slavite!
100:5 Jer dobar je Jahve, dovijeka je ljubav njegova, od koljena do koljena vjernost njegova.
101:1 Davidov. Psalam. Da zapjevam o dobroti i pravdi, tebi, Jahve, da zasviram!
101:2 Razmatrat ću put savršenstva: kad li ćeš k meni doći? Hodit ću u nedužnosti srca u domu svojemu.
101:3 Neću stavljati pred oči svoje ništa opako. Mrzim čovjeka koji čini zlo: on neće biti uza me.
101:4 Opako će srce biti daleko od mene; o zlu neću da znadem.
101:5 Tko kleveće bližnjeg u potaji, toga ću pogubiti. Čovjeka oholih očiju i srca naduta ja ne podnosim.
101:6 Pogled upravljam k vjernima na zemlji da sa mnom stanuju. Tko hodi putem nedužnim taj će mi služiti.
101:7 Neće prebivati u kući mojoj tko spletke snuje. Tko govori laži, neće opstati pred mojim očima.
101:8 Svaki ću dan istrebljivati sve zlikovce u zemlji; iskorijenit ću iz grada Jahvina sve koji čine bezakonje.
102:1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva
102:2 Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!
102:3 Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!
102:4 Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.
102:5 Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.
102:6 Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.
102:7 Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.
102:8 Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.
102:9 Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.
102:10 Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama
102:11 zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.
102:12 Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.
102:13 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.
102:14 Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!
102:15 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.
102:16 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje
102:17 kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,
102:18 kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
102:19 Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.
102:20 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda
102:21 da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,
102:22 da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu
102:23 kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.
102:24 Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.
102:25 Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.
102:26 U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.
102:27 Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
102:28 ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.
102:29 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.
103:1 Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
103:2 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova:
103:3 on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
103:4 on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju;
103:5 život ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja.
103:6 Jahve čini pravedna djela i potlačenima vraća pravicu,
103:7 Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja.
103:8 Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
103:9 Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova.
103:10 Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama.
103:11 Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
103:12 Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša.
103:13 Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.
103:14 Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.
103:15 Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi;
103:16 jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
103:17 Al' ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova,
103:18 nad onima što njegov Savez čuvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
103:19 Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
103:20 Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj!
103:21 Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje činite volju njegovu!
103:22 Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja!
104:1 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,
104:2 svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,
104:3 na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.
104:4 Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.
104:5 Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,
104:6 pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;
104:7 na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.
104:8 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.
104:9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.
104:10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.
104:11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.
104:12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.
104:13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
104:14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje
104:15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.
104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.
104:17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.
104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.
104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.
104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.
104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.
104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.
104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.
104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.
104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.
104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.
104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.
104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!
104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.
104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.
104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
105:1 Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova!
105:2 Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa!
105:3 Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu!
105:4 Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!
105:5 Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih!
105:6 Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
105:7 On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi!
105:8 On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja:
105:9 Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.
105:10 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez,
105:11 govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu."
105:12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj,
105:13 išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,
105:14 ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve:
105:15 "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!"
105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne.
105:17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan.
105:18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše,
105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi.
105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega.
105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga,
105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi.
105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.
105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana.
105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu.
105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra.
105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji.
105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim.
105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove.
105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske.
105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine.
105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji.
105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim.
105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima.
105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva.
105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove.
105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe.
105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade.
105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja.
105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani.
105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka.
105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu.
105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.
105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše,
105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
106:1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
106:2 Tko će izreć' djela moći Jahvine, tko li mu iskazat' sve pohvale?
106:3 Blaženi što drže naredbe njegove i čine pravo u svako doba!
106:4 Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem svojim
106:5 da uživam sreću izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga, da tvojom se baštinom ponosim.
106:6 Zgriješismo kao oci naši, činismo bezakonje, bezbožno radismo.
106:7 Oci naši u Egiptu, nehajni za čudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru.
106:8 Al' on ih izbavi rad' imena svoga da pokaže silu svoju.
106:9 Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed valÄa kao kroz pustinju.
106:10 Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana.
106:11 I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih.
106:12 Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu.
106:13 Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu.
106:14 Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoći.
106:15 I dade im što iskahu, al' u duše njine on groznicu posla.
106:16 Zavidješe tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve.
106:17 Otvori se zemlja, Datana proždrije, Abiramovo pokri mnoštvo.
106:18 Oganj pade na sve mnoštvo njino i zlotvore plamen sažga.
106:19 Načiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu.
106:20 Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu.
106:21 Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja čineći
106:22 i čudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru.
106:23 Već namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.
106:24 Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuć' njegovoj riječi.
106:25 Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina.
106:26 Zakle se tada podignutom rukom: sve će ih pokosit' u pustinji,
106:27 potomstvo njino međ' narode razbacat', njih razasut' po zemljama.
106:28 Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih.
106:29 Razjariše ga nedjelima svojim, i on na njih pošast baci.
106:30 Al' se Pinhas diže, sud izvrši i pošasti nesta tada.
106:31 U zasluge to mu uđe u sva pokoljenja dovijeka.
106:32 Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih,
106:33 jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti.
106:34 I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio.
106:35 S poganima miješahu se, naučiše djela njina.
106:36 Štovahu likove njihove, koji im postaše zamka.
106:37 Žrtvovahu sinove svoje i svoje kćeri zlodusima.
106:38 Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bješe krvlju okaljana,
106:39 djelima se svojim uprljaše, učiniše preljub svojim nedjelima.
106:40 Na svoj narod Jahve srdžbom planu, zgadi mu se njegova baština.
106:41 Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini.
106:42 Mučili ih neprijatelji i tlačili rukom svojom.
106:43 Prečesto ih izbavljaše, al' ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja.
106:44 On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve začu
106:45 i sjeti se svog Saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrđu svome.
106:46 Učini da nađu milost u onih što ih bjehu zarobili.
106:47 Spasi nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo.
106:48 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: "Amen! Aleluja!"
107:1 Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!
107:2 Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske
107:3 i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
107:4 Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada.
107:5 Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima.
107:6 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja.
107:7 Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu.
107:8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
107:9 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
107:10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima,
107:11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega.
107:12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
107:13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
107:14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.
107:15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.
107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine:
107:18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše.
107:19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.
107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
107:22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju!
107:23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju:
107:24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini.
107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora.
107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula.
107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.
107:28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše.
107:30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede.
107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca!
107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju;
107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih.
107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore
107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti.
107:37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu.
107:38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše.
107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.
107:40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
107:41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi.
107:42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi!
107:43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
108:1 Pjesma. Psalam. Davidov.
108:2 Moje je srce sigurno, Bože, sigurno je srce moje: pjevat ću i svirati.
108:3 Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.
108:4 Hvalit ću te, Jahve, među narodima, među pucima tebi ću pjevati,
108:5 jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost.
108:6 Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!
108:7 Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas!
108:8 Bog reče u svom Svetištu: "Šekem ću razdijelit' kličući, dolinu ću Sukot izmjeriti.
108:9 Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!
108:10 Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom ću baciti obuću, nad Filistejcem slaviti pobjedu!"
108:11 Tko će me dovesti do utvrđena grada, tko će me dovesti do Edoma?
108:12 Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar nećeš više, Bože, sa četama našim?
108:13 Pomozi nam protiv dušmana, jer je ljudska pomoć ništavna!
108:14 S Božjom pomoću hrabro ćemo se boriti, Bog će zgaziti naše dušmane.
109:1 Zborovođi. Psalam. Davidov. Bože, diko moja, nemoj šutjeti!
109:2 Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim,
109:3 riječima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju.
109:4 Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim.
109:5 Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju.
109:6 "Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek' mu stane zdesna!
109:7 Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela!
109:8 Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu službu nek' dobije drugi!
109:9 Djeca njegova nek' postanu siročad, a njegova žena udovica!
109:10 Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova!
109:11 Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove!
109:12 Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj!
109:13 Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo!
109:14 Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše:
109:15 nek budu svagda Jahvi pred očima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!"
109:16 Jer se ne spomenu da čini milosrđe, već proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana.
109:17 Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!
109:18 Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove.
109:19 Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše!
109:20 Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje!
109:21 A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!
109:22 Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.
109:23 K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca.
109:24 Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša.
109:25 Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide.
109:26 Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po doborti me svojoj spasi!
109:27 Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo učinio, Jahve!
109:28 Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje!
109:29 Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju!
109:30 Slavit ću Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mnoštvu
109:31 jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca.
110:1 Psalam. Davidov. Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: "Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama!
110:2 Žezlo tvoje moći protegnut će Jahve sa Siona: vladaj posred svojih neprijatelja!
110:3 Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaštva: kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici."
110:4 Zakleo se Jahve i neće se pokajati: "Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!"
110:5 Gospodin ti je zdesna, on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega.
110:6 On će sudit' narodima: bit će trupla na gomile, po svoj zemlji raskoljenih glava.
110:7 Na putu će se napit' iz potoka, visoko će dignuti glavu.
111:1 Aleluja! ALEF Hvalit ću Jahvu svim srcem svojim BET u zboru pravednika, u zajednici njihovoj.
111:2 GIMEL Silna su djela Jahvina, DALET nek' razmišljaju o njima svi koji ih ljube.
111:3 HE Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo, VAU i pravda njegova ostaje dovijeka.
111:4 ZAJIN Čudesima svojim spomen postavi, HET blag je Jahve i milosrdan.
111:5 TET Hranu dade štovateljima svojim, JOD dovijeka se sjeća svoga Saveza.
111:6 KAF Silna djela svoja objavi svom narodu, LAMED u posjed im dade zemlju pogana.
111:7 MEM Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, NUN stalne su sve naredbe njegove,
111:8 SAMEK utvrđene za sva vremena, dovijeka, AJIN sazdane na istini i na pravdi.
111:9 PE On posla spasenje svom narodu, SADE Savez svoj postavi zauvijek: KOF sveto je i časno ime njegovo!
111:10 REŠ Početak mudrosti strah Gospodnji! ŠIN Mudro čine koji ga poštuju. TAU Slava njegova ostaje dovijeka!
112:1 Aleluja! ALEF Blago čovjeku koji se boji Jahve BET i koji uživa u naredbama njegovim:
112:2 GIMEL moćno će mu biti na zemlji potomstvo, DALET na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov.
112:3 HE Blagostanje i bogatstvo bit će u domu njegovu, VAU njegova pravednost ostaje dovijeka.
112:4 ZAJIN Čestitima sviće k'o svjetlost u tami: HET blag, milosrdan i pravedan Jahve.
112:5 TET Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam, JOD koji poslove svoje obavlja pravedno.
112:6 KAF Dovijeka neće on posrnuti: LAMED u vječnome će spomenu biti pravednik.
112:7 MEM Žalosne se vijesti neće bojati, NUN mirno je njegovo srce uzdajuć' se u Jahvu.
112:8 SAMEK Hrabro mu je srce, ničeg se ne boji, AJIN neprijatelje svoje prezire.
112:9 PE On prosipa, daje sirotinji: SADE pravednost njegova ostaje dovijeka, KOF njegovo će se čelo slavno uzdići.
112:10 REŠ Ljutito će to gledati bezbožnik, ŠIN škrgutat će zubima i venuti, TAU propast će želja opakih.
113:1 Aleluja! Hvalite, sluge Jahvine, hvalite ime Jahvino!
113:2 Blagoslovljeno ime Jahvino sada i dovijeka!
113:3 Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Jahvino!
113:4 Uzvišen je Jahve nad sve narode, slava njegova nebesa nadvisuje.
113:5 Tko je kao Jahve, Bog naš, koji u visinama stoluje
113:6 i gleda odozgo nebo i zemlju?
113:7 Podiže iz prašine uboga, iz gliba vadi siromaha
113:8 da ga posadi s prvacima, s prvacima svoga naroda.
113:9 Nerotkinji daje da u domu stanuje kao radosna majka djece brojne.
114:1 Aleluja! Kad izađe Izrael iz Egipta i kuća Jakovljeva iz naroda barbarskog,
114:2 Judeja mu posta svetište, a Izrael kraljevstvo njegovo.
114:3 Vidje more i uzmače, a Jordan ustuknu.
114:4 Bregovi skakahu poput ovnova i brežuljci poput jaganjaca.
114:5 Što ti je, more, da uzmičeš? Jordane, zašto natrag okrećeš?
114:6 Bregovi, zašto skačete poput ovnova i vi, brežuljci, poput jaganjaca?
114:7 Dršći, zemljo, pred licem Gospodnjim, pred licem Boga Jakovljeva.
114:8 On hrid pretvara u slap vodeni i stijenu u izvor vode.
115:1 Ne nama, o Jahve, ne nama, već svom imenu slavu daj zbog ljubavi i vjernosti svoje.
115:2 Zašto da govore pogani: "TÓa gdje je Bog njihov?"
115:3 Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi to učini.
115:4 Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo.
115:5 Usta imaju, a ne govore, oči imaju, a ne vide.
115:6 Uši imaju, a ne čuju, nosnice, a ne mirišu.
115:7 Ruke imaju, a ne hvataju, noge imaju, a ne hodaju; glas im iz grla ne izlazi.
115:8 Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju.
115:9 Dome Izraelov, u Jahvu se uzdaj! - On je štit i pomoćnik njihov.
115:10 Dome Aronov, u Jahvu se uzdaj! - On je štit i pomoćnik njihov.
115:11 Štovatelji Jahvini, u Jahvu se uzdajte! - On je štit i pomoćnik njihov.
115:12 Jahve će se nas spomenut' i on će nas blagoslovit': blagoslovit će dom Izraelov, blagoslovit će dom Aronov,
115:13 blagoslovit će one koji se Jahve boje - i male i velike.
115:14 Umnožio vas Jahve, vas i vaše sinove!
115:15 Blagoslovio vas Jahve koji stvori nebo i zemlju!
115:16 Nebo je nebo Jahvino, a zemlju dade sinovima čovječjim.
115:17 Ne, Jahvu mrtvi ne hvale, nitko od onih što siđu u Podzemlje.
115:18 Mi živi, mi Jahvu slavimo sada i dovijeka. Aleluja.
116:1 Ljubim Jahvu jer čuje vapaj molitve moje:
116:2 uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah.
116:3 Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, snašla me muka i tjeskoba.
116:4 Tada zazvah ime Jahvino: "O Jahve, spasi život moj!"
116:5 Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun sućuti je Bog naš.
116:6 Jahve čuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi.
116:7 Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj.
116:8 On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada.
116:9 Hodit ću pred licem Jahvinim u zemlji živih.
116:10 Ja vjerujem i kada kažem: "Nesretan sam veoma."
116:11 U smetenosti svojoj rekoh: "Svaki je čovjek lažac!"
116:12 Što da uzvratim Jahvi za sve što mi je učinio?
116:13 Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Jahvino.
116:14 Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim.
116:15 Dragocjena je u očima Jahvinim smrt pobožnika njegovih.
116:16 Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje: ti si razriješio okove moje.
116:17 Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Jahvino.
116:18 Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim,
116:19 u predvorjima Doma Jahvina, posred tebe, Jeruzaleme!
117:1 Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi!
117:2 Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!
118:1 Aleluja! Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
118:2 Neka rekne dom Izraelov: "Vječna je ljubav njegova!"
118:3 Neka rekne dom Aronov: "Vječna je ljubav njegova!"
118:4 Svi koji se Jahve boje neka reknu: "Vječna je ljubav njegova!"
118:5 Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah: on me usliša i oslobodi.
118:6 Jahve je sa mnom i ja ne strahujem: što mi tko može?
118:7 Jahve je sa mnom, pomoć moja, i zbunjene gledam dušmane.
118:8 Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat' u čovjeka.
118:9 Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat' u mogućnike.
118:10 Pogani me okružiše: imenom ih Jahvinim uništih.
118:11 Opkoliše me odasvud: imenom ih Jahvinim uništih.
118:12 Opkoliše me poput pčela, ubod im žeže kao trnje zapaljeno: imenom ih Jahvinim uništih.
118:13 Gurahu me, gurahu, da me obore, ali mi Jahve pomože.
118:14 Jahve je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj.
118:15 Čuj! Radost i spasenje odzvanja šatorima pravednika: Jahvina se proslavi desnica,
118:16 Jahvina me uzdigne desnica, Jahvina se proslavi desnica!
118:17 Ne, umrijeti neću nego živjeti i kazivat ću djela Jahvina.
118:18 Kaznom teškom kaznio me Jahve, ali me smrti ne preda.
118:19 Otvorite mi širom vrata pravde: ući ću, Jahvi zahvalit'!
118:20 "Ovo su vrata Jahvina, na njih ulaze pravedni!"
118:21 Zahvalit ću ti što si me uslišio i moj postao spasitelj.
118:22 Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.
118:23 Jahvino je to djelo: kakvo čudo u očima našim!
118:24 Ovo je dan što ga učini Jahve: kličimo i radujmo se njemu!
118:25 O Jahve, spasenje nam daj! Jahve, sreću nam daj!
118:26 Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina!
118:27 Obasjao nas Bog Jahve! Složite povorku s grančicama u ruci sve do rogova žrtvenika.
118:28 Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: Bože moj, tebe ja uzvisujem.
118:29 Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
119:1 ALEF Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Jahvinu!
119:2 Blaženi oni koji čuvaju propise njegove, čitavim srcem njega traže;
119:3 koji ne čine bezakonje, već hode putovima njegovim.
119:4 Naredbe si svoje dao da se brižno čuvaju.
119:5 O, kad bi čvrsti bili putovi moji da tvoja čuvam pravila!
119:6 Neću se postidjeti tada kad budem pazio na zapovijedi tvoje.
119:7 Slavit ću te u čestitosti srca kad naučim sudove pravde tvoje.
119:8 Tvoja ću pravila čuvati: ne zapusti me nikada!
119:9 BET Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje.
119:10 Svim srcem svojim tebe tražim; ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih.
119:11 U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim.
119:12 Blagoslovljen si, o Jahve, nauči me svojim pravilima.
119:13 Usnama svojim navješćujem sudove usta tvojih.
119:14 Putu se propisa tvojih radujem više no svemu bogatstvu.
119:15 Razmišljat ću o naredbama tvojim i putove ću tvoje razmatrat'.
119:16 Uživat ću u pravilima tvojim, riječi tvojih neću zaboravit'.
119:17 GIMEL Milostiv budi meni, sluzi svojem, da živim i tvoje riječi čuvam.
119:18 Otvori oči moje da gledam divote tvoga Zakona!
119:19 Ja sam došljak na zemlji, zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati!
119:20 Duša mi gine u svako doba žudeći za tvojim odlukama.
119:21 Oholima ti si zaprijetio: prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih.
119:22 Uzmi s mene rug i sramotu, jer tvoje ja čuvam propise.
119:23 Pa nek' se sastaju knezovi i proti meni govore, tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim.
119:24 Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici.
119:25 DALET Moja duša leži u prašini: po riječi svojoj vrati mi život.
119:26 Kazivao sam ti svoje putove i ti si me čuo: pravilima me svojim nauči.
119:27 Pokaži mi put odredaba svojih i o čudesima ću tvojim razmišljat'.
119:28 Suze roni duša moja od žalosti: po riječi svojoj ti me podigni!
119:29 Daleko me drži od puta zablude i Zakonom me svojim obdari!
119:30 Put istine ja sam odabrao, pred oči sam stavio odluke tvoje.
119:31 Uz propise tvoje ja čvrsto prianjam, o Jahve, nemoj me postidjeti!
119:32 Ja kročim putem zapovijedi tvojih jer si mi prosvijetlio srce.
119:33 HE Pokaži mi, Jahve, stazu pravila svojih i ja ću je čuvati do kraja.
119:34 Pouči me da se tvoga držim Zakona i čuvat ću ga svim srcem.
119:35 Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj uživam.
119:36 Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi!
119:37 Odvrati moje oči da ne vide ništavost, život mi čuvaj na putu svojemu!
119:38 Ispuni svom sluzi obećanje koje si onima dao što te se boje.
119:39 Ukloni sramotu od koje strahujem, jer divni su tvoji sudovi.
119:40 Evo, čeznem za naredbama tvojim: pravdom me svojom poživi.
119:41 VAU Nek' milost tvoja, o Jahve, dođe na mene i spasenje tvoje po tvom obećanju.
119:42 Odgovorit ću onima koji me ruže, jer se uzdam u riječ tvoju.
119:43 Od mojih usta ne oduzmi riječ istine, jer se uzdam u sudove tvoje.
119:44 Tvoj ću Zakon čuvati uvijek i dovijeka.
119:45 Hodit ću putem prostranim, jer naredbe tvoje istražujem.
119:46 Pred kraljevima o tvojim ću propisima govorit' i zbunit' se neću.
119:47 U zapovijedima tvojim moja je naslada jer ih ljubim.
119:48 Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke i o tvojim odredbama razmišljam.
119:49 ZAJIN Spomeni se svoje riječi sluzi svojem kojom si mi dao nadu.
119:50 U nevolji sva mi je utjeha što mi život čuva riječ tvoja.
119:51 Oholice me napadaju žestoko, ali ja od tvog Zakona ne odstupam.
119:52 Sjećam se, o Jahve, davnih sudova tvojih i to me tješi.
119:53 Bijes me hvata zbog grešnika koji tvoj Zakon napuštaju.
119:54 Tvoje su mi naredbe pjesma u zemlji kojom putujem.
119:55 Noću se spominjem, Jahve, imena tvojega i tvoj čuvam Zakon.
119:56 Evo što je želja moja: čuvati tvoje odredbe.
119:57 HET Dio je moj, o Jahve - rekoh - da tvoje čuvam riječi.
119:58 Svim srcem lice tvoje ganuti hoću: smiluj mi se po svom obećanju.
119:59 Promislio sam putove svoje i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge.
119:60 Hitam i ne oklijevam da zapovijedi tvoje čuvam.
119:61 Opletoše me užeta grešnika, ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam.
119:62 U ponoći ustajem da te slavim zbog pravednih tvojih odluka.
119:63 Prijatelj sam svima koji te se boje i koji tvoje čuvaju naredbe.
119:64 Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja; nauči me odredbama svojim.
119:65 TET Učinio si dobro svom sluzi, Jahve, po riječi svojoj.
119:66 Nauči me razumu i znanju, jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
119:67 Prije nego bjeh ponižen, lutao sam, ali sada tvoju čuvam riječ.
119:68 Ti si tako dobar i dobrostiv: nauči me pravilima svojim.
119:69 Oholi na me prijevare smišljaju, ali se ja svim srcem držim naredaba tvojih.
119:70 Srce im je poput sala bešćutno, a ja uživam u tvom Zakonu.
119:71 Dobro mi je što sam ponižen da bih tvoja naučio pravila.
119:72 Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika.
119:73 JOD Tvoje me ruke stvoriše i oblikovaše; prosvijetli me da naučim zapovijedi tvoje.
119:74 Štovatelji tvoji videć' me vesele se, jer se u riječ tvoju ja pouzdah.
119:75 Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni i da si me s pravom ponizio.
119:76 Tvoja ljubav nek' mi bude tješiteljicom po obećanju koje si dao sluzi svom.
119:77 Nek' dođe na me milosrđe tvoje da poživim, jer Zakon tvoj moja je naslada.
119:78 Nek' se smetu oholi, jer me tlače nizašto, a ja ću o naredbama tvojim razmišljat'.
119:79 Nek' mi se priklone štovatelji tvoji i koji znaju tvoje zapovijedi.
119:80 Nek' mi srce savršeno bude u tvojim pravilima da ne budem postiđen.
119:81 KAF Duša moja gine za tvojim spasenjem riječ tvoju željno čekam.
119:82 Oči mi čeznu za tvojom besjedom: kad ćeš mi donijeti utjehu?
119:83 Kao mijeh u dimu postadoh, ali pravila tvojih ne zaboravih.
119:84 Koliko dana ima sluga tvoj? Kad ćeš suditi progonitelje moje?
119:85 Oholnici mi jame iskopaše: oni ne rade po Zakonu tvojemu.
119:86 Sve zapovijedi tvoje istina su sama: nekriva me gone, pomozi mi.
119:87 Umalo me smrviše u zemlji, ali naredaba tvojih ja ne ostavljam.
119:88 Po svojoj me milosti poživi i čuvat ću svjedočanstvo tvojih usta.
119:89 LAMED Dovijeka, o Jahve, riječ tvoja ostaje, stalna poput nebesa.
119:90 od koljena do koljena tvoja je vjernost; učvrstio si zemlju i ona stoji.
119:91 Po tvojim zakonima stoje zauvijek jer sve tebi služi.
119:92 Da nije tvoj Zakon uživanje moje, propao bih u nevolji svojoj.
119:93 Naredaba tvojih neću zaboravit' dovijeka, jer po njima ti me oživljavaš.
119:94 Tvoj sam, Gospodine: spasi me, jer tvoje ja ištem naredbe.
119:95 Bezbožni vrebaju da me upropaste, ali ja na tvoje pazim propise.
119:96 Svakom savršenstvu vidim granicu, a zapovijed tvoja nema granica.
119:97 MEM O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam.
119:98 Tvoja me zapovijed mudrijim učini od dušmana mojih jer ona je sa mnom vječito.
119:99 Umniji sam od svih svojih učitelja jer razmišljam o svjedočanstvima tvojim.
119:100 Razumniji sam i od staraca jer tvoje čuvam naredbe.
119:101 Zla puta klone mi se noge da riječ tvoju sačuvam.
119:102 Od tvojih sudova ne odstupam, jer ti si me poučio.
119:103 Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje, od meda su slađe ustima mojim.
119:104 Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve putove lažne.
119:105 NUN Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.
119:106 Kunem se i čvrsto odlučujem, i riječ ću održati: pravedne ću tvoje slijedit' odluke.
119:107 U nevolji sam velikoj, Jahve, po riječi me svojoj poživi.
119:108 Prinose usta mojih primi, Jahve, uči me sudovima svojim.
119:109 Život mi je u pogibelji neprestanoj, ali tvog Zakona ja ne zaboravljam.
119:110 Grešnici mi postaviše zamku, ali ne skrećem od tvojih naredaba.
119:111 Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština, ona su radost mome srcu.
119:112 Prignuh srce da vrši naredbe tvoje uvijek i do kraja.
119:113 SAMEK Ja mrzim one koji su dvostruka srca, a ljubim Zakon tvoj.
119:114 Ti si moj štit i moj zaklon, u tvoju se riječ ja uzdam.
119:115 Odstupite od mene, zlikovci: držat ću zapovijedi Boga svoga.
119:116 Podrži me po svom obećanju i živjet ću; nemoj da se u svojoj nadi postidim.
119:117 Pomozi mi i spasit ću se, na tvoja ću pravila svagda paziti.
119:118 Ti prezireš one koji odstupaju od pravila tvojih jer je lažna misao njihova.
119:119 K'o hrđu zlotvore zemlje uklanjaš, zato ljubim tvoje propise.
119:120 Moje tijelo dršće od straha pred tobom, sudova tvojih ja se bojim.
119:121 AJIN Činim što je pravo i pravedno, ne predaj me tlačiteljima mojim.
119:122 Založi se za slugu svojega da me ne satru oholice!
119:123 Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim, za tvojom riječi pravednom.
119:124 Učini sluzi svom po svojoj dobroti i nauči me pravilima svojim.
119:125 Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me da upoznam tvoje propise.
119:126 Čas je, o Jahve, da se javiš: oskvrnuše Zakon tvoj.
119:127 Stoga ljubim zapovijedi tvoje više no zlato, zlato žeženo.
119:128 Zato hodim po odredbama tvojim, mrski su mi svi lažni putovi.
119:129 PE Divna su tvoja svjedočanstva, stoga ih čuva duša moja.
119:130 Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.
119:131 Otvaram usta svoja zadahtan u žudnji jer čeznem za zapovijedima tvojim.
119:132 Obrati se k meni i milostiv mi budi kao onima koji ljube ime tvoje.
119:133 Korake mi upravljaj po svom obećanju da nikakva opačina ne ovlada mnome.
119:134 Izbavi me od nasilja ljudskog, i naredbe tvoje ja ću čuvati.
119:135 Licem svojim obasjaj slugu svog i nauči me pravilima svojim!
119:136 Potoci suza potekoše mi iz očiju jer se Zakon tvoj ne čuva.
119:137 SADE Pravedan si, Jahve, i pravi su sudovi tvoji.
119:138 Dao si Zakon pravedan i vjeran veoma.
119:139 Revnost me moja izjeda jer moji tlačitelji zaboravljaju riječi tvoje.
119:140 Tvoje su riječi prokušane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi.
119:141 Malen sam i prezren, ali naredaba tvojih ne zaboravljam.
119:142 Pravda je tvoja pravda vječita i Zakon tvoj sama istina.
119:143 Tjeskoba me i nevolja snađe, al' tvoje su zapovijedi uživanje moje.
119:144 Vječna je pravda tvojeg svjedočanstva, prosvijetli me i živjet ću.
119:145 KOF Iz svega srca vapijem, Jahve, usliši me: tvoja ću pravila čuvati.
119:146 K tebi vapijem, spasi me, tvojeg ću se držat' svjedočanstva.
119:147 Pretječem zoru i molim za pomoć, u tvoje se riječi uzdam.
119:148 Oči moje straže noćne pretječu da razmišljam o besjedi tvojoj.
119:149 Po svojoj dobroti, Jahve, glas mi poslušaj, i po svojoj odluci poživi me.
119:150 Primiču se koji me podlo progone, daleko su oni od Zakona tvojega.
119:151 A ti si blizu, Jahve, i vjerne su sve zapovijedi tvoje.
119:152 Odavno znam za tvoje propise da si ih sazdao zasvagda.
119:153 REŠ Pogledaj na nevolju moju, izbavi me, jer Zakona tvog ne zaboravih.
119:154 Parnicu moju brani, po svom obećanju poživi me!
119:155 Daleko je spasenje od grešnika jer za pravila tvoja ne mare.
119:156 Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje: po odlukama svojim poživi me.
119:157 Mnogi me progone i tlače, od tvojih svjedočanstava ja ne odstupam.
119:158 Otpadnike vidjeh i zgadiše mi se jer tvojih riječi ne čuvaju.
119:159 Gle, naredbe tvoje ljubim, o Jahve: po dobroti svojoj poživi me.
119:160 Srž je riječi tvoje istina, vječan je sud pravde tvoje.
119:161 ŠIN Mogućnici me progone nizašto, al' samo pred tvojim riječima srce mi dršće.
119:162 Radujem se besjedama tvojim kao onaj koji se domogao velika plijena.
119:163 Mrzim na laž, grsti mi se ona, a ljubim tvoj Zakon.
119:164 Sedam puta na dan tebe hvalim zbog pravednih sudova tvojih.
119:165 Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju, ni o što se oni ne spotiču.
119:166 Pomoć tvoju čekam, o Jahve, tvoje zapovijedi izvršavam.
119:167 Moja duša čuva propise tvoje i ljubi ih veoma.
119:168 Čuvam tvoje naredbe i svjedočanstvo tvoje, jer svi su putovi moji pred tobom.
119:169 TAU Vapaj moj, Jahve, nek' do tebe dopre, po svojoj me riječi prosvijetli.
119:170 Nek' molitva moja dođe pred lice tvoje, po svojoj me riječi izbavi.
119:171 Usne moje nek' zapjevaju pohvalnu pjesmu jer si me naučio pravilima svojim.
119:172 Nek' mi pjeva jezik o riječi tvojoj, jer zapovijedi su tvoje sve pravedne.
119:173 Nek' mi ruka tvoja na pomoć bude jer odabrah tvoje naredbe.
119:174 Jahve, za tvojim spasenjem čeznem, uživam u tvom Zakonu.
119:175 Nek' živi duša moja i neka te hvali, a tvoji sudovi nek' mi na pomoć budu!
119:176 K'o ovca izgubljena ja zalutah: o, potraži slugu svojega jer zapovijedi tvoje ja ne zaboravih.
120:1 Hodočasnička pjesma Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapih i on me usliša.
120:2 Jahve, izbavi dušu moju od usana prijevarnih, od zlobna jezika!
120:3 Kojim zlom da te prokunem, zlobni jeziče?
120:4 Strelicama oštrim iz ratničke ruke i ugljevljem žarkim.
120:5 Jao meni što mi je boraviti u Mešeku i stanovati u šatorima kedarskim!
120:6 Predugo mi duša mora živjeti s mrziteljima mira.
120:7 Kada o miru govorim, oni sile na rat.
121:1 Hodočasnička pjesma. K brdima oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć?
121:2 Pomoć je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju.
121:3 Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.
121:4 Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov.
121:5 Jahve je čuvar tvoj, Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje!
121:6 Neće ti sunce nauditi danju ni mjesec noću.
121:7 Čuvao te Jahve od zla svakoga, čuvao dušu tvoju!
121:8 Čuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka.
122:1 Hodočasnička pjesma. Davidova. Obradovah se kad mi rekoše: "Hajdemo u Dom Jahvin!"
122:2 Eto, noge nam već stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme.
122:3 Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani i kao u jedno saliveni!
122:4 Onamo uzlaze plemena, plemena Jahvina, po Zakonu Izraelovu, da slave ime Jahvino.
122:5 Ondje stoje sudačke stolice, stolice doma Davidova.
122:6 Molite za mir Jeruzalemov! Blago onima koji tebe ljube!
122:7 Neka bude mir u zidinama tvojim i pokoj u tvojim palačama!
122:8 Radi braće i prijatelja svojih klicat ću: "Mir tebi!"
122:9 Radi Doma Jahve, Boga našega, za sreću tvoju ja ću moliti.
123:1 Hodočasnička pjesma. Oči svoje uzdižem k tebi koji u nebesima prebivaš.
123:2 Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara i oči sluškinje u ruke gospodarice tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega, dok nam se ne smiluje.
123:3 Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira.
123:4 Presita nam je duša podsmijeha obijesnih, poruga oholih.
124:1 Hodočasnička pjesma. Davidova. Da nije Jahve za nas bio - neka slobodno rekne Izrael -
124:2 da nije Jahve za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama,
124:3 žive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas,
124:4 voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela,
124:5 vode pobješnjele sve nas potopile.
124:6 Blagoslovljen Jahve koji nas ne dade za plijen zubima njihovim!
124:7 Duša je naša poput ptice umakla iz zamke lovaca: raskinula se zamka, a mi umakosmo!
124:8 Pomoć je naša u imenu Jahve koji stvori nebo i zemlju.
125:1 Hodočasnička pjesma. Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion: ne pomiče se, ostaje dovijeka.
125:2 Bregovi okružuju Jeruzalem: Jahve okružuje narod svoj odsada i dovijeka.
125:3 I neće vladati žezlo bezbožničko nad udesom pravednih, da ne bi pravedni ruke za bezakonjem pružili.
125:4 Učini, Jahve, dobro dobrima i čestitima u srcu.
125:5 A koji na krive skreću putove nek' ih istrijebi Jahve sa zločincima! Mir nad Izraelom!
126:1 Hodočasnička pjesma. Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je k'o da snivamo.
126:2 Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Među poganima tad se govorilo: "Velika im djela Jahve učini!"
126:3 Velika nam djela učini Jahve: opet smo radosni!
126:4 Vrati, o Jahve, sužnjeve naše k'o potoke negepske!
126:5 Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.
126:6 Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje.
127:1 Hodočasnička pjesma. Salomonova. Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Jahve grad ne čuva, uzalud stražar bdi.
127:2 Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje.
127:3 Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada.
127:4 Strelica u ruci ratnika - to su sinovi mladosti.
127:5 Blago čovjeku koji njima napuni tobolac, neće se postidjeti kad se prÓeo bude s dušmanom na vratima.
128:1 Hodočasnička pjesma. Blago svakome koji se Jahve boji, koji njegovim hodi stazama!
128:2 Plod ruku svojih ti ćeš uživati, blago tebi, dobro će ti biti.
128:3 Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće; sinovi tvoji k'o mladice masline oko stola tvojega.
128:4 Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek koji se Jahve boji!
128:5 Blagoslovio te Jahve sa Siona, uživao sreću Jeruzalema sve dane života svog!
128:6 Vidio djecu svojih sinova, mir nad Izraelom!
129:1 Hodočasnička pjesma. "Mnogo su me od mladosti tlačili" - neka rekne sad Izrael!
129:2 "Mnogo su me od mladosti tlačili, ali me ne svladaše.
129:3 Po leđima su mojim orači orali, duge brazde povlačili.
129:4 Al' Jahve pravedni isiječe užeta zlikovcima!"
129:5 Nek' se postide i uzmaknu svi koji mrze Sion!
129:6 Nek' budu k'o trava na krovu što povene prije nego je počupaju.
129:7 Žetelac njome ne napuni ruku ni naručje onaj koji veže snopove.
129:8 A prolaznici nek' ne reknu: "Blagoslov Jahvin nad vama! Blagoslivljamo vas imenom Jahvinim!"
130:1 Hodočasnička pjesma. Iz dubine, Jahve, vapijem tebi:
130:2 Gospodine, čuj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!
130:3 Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati?
130:4 Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali.
130:5 U Jahvu ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ.
130:6 Duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna
130:7 nek' Izrael čeka Jahvu. Jer je u Jahve milosrđe i obilno je u njega otkupljenje;
130:8 on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.
131:1 Hodočasnička pjesma. Davidova. O Jahve, ne gordi se moje srce niti se oči uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene.
131:2 Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni.
131:3 U Jahvu se, Izraele, uzdaj odsada dovijeka.
132:1 Hodočasnička pjesma.
132:2 Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:
132:3 "Neću ući u šator doma svog nit' uzaći na ležaj svoje postelje,
132:4 neću pustit' snu na oči nit' počinka dati vjeđama,
132:5 dok Jahvi mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj."
132:6 Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u Poljima jaarskim.
132:7 Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo!
132:8 "Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje!
132:9 Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču!
132:10 Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!"
132:11 Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: "Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje.
132:12 Budu li ti sinovi Savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju."
132:13 Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište.
132:14 "Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh.
132:15 Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.
132:16 Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno.
132:17 Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
132:18 U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj."
133:1 Hodočasnička pjesma. Davidova. Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti:
133:2 kao na glavi ulje dragocjeno što slazi na bradu, bradu Aronovu, što slazi na skute haljina njegovih;
133:3 kao rosa s Hermona što slazi na brdo Sion. Ondje Jahve daje svoj blagoslov i život dovijeka.
134:1 Hodočasnička pjesma. Sad, blagoslivljajte Jahvu, sve sluge Jahvine što stojite u Domu Jahvinu, u noćnim satima!
134:2 Dižite svoje ruke prema Svetištu i Jahvu blagoslivljajte!
134:3 "Blagoslovio te sa Siona Jahve koji stvori nebo i zemlju!"
135:1 Aleluja! Hvalite ime Jahvino, hvalite, sluge Jahvine
135:2 koji u Domu Jahvinu stojite u predvorjima Doma Boga našega!
135:3 Hvalite Jahvu jer dobar je Jahve, pjevajte imenu njegovu jer je ljupko!
135:4 Jer Jahve sebi odabra Jakova, Izraela za dragu svojinu.
135:5 Znadem da je velik Jahve, da je nad bozima svim gospodar.
135:6 Što god se Jahvi svidi, to čini na nebu i na zemlji, na moru i u bezdanima.
135:7 Oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.
135:8 On Egiptu pobi prvorođence, ljude i stoku podjednako.
135:9 On učini znamenja i čudesa usred tebe, Egipte, protiv Faraona i svih slugu njegovih.
135:10 On pobi narode mnoge i pogubi kraljeve moćne:
135:11 Sihona, kralja amorejskog, i Oga, kralja bašanskog, i sva kraljevstva kanaanska.
135:12 I dade njihovu zemlju u baštinu, u baštinu Izraelu, narodu svom.
135:13 Ime tvoje, o Jahve, ostaje dovijeka i spomen na te, o Jahve, od koljena do koljena.
135:14 Jer Jahve štiti narod svoj, slugama svojim on je milostiv.
135:15 Kumiri poganski, srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo:
135:16 usta imaju, a ne govore; oči imaju, a ne vide;
135:17 uši imaju, a ne čuju; i nema daha u ustima njihovim.
135:18 Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju.
135:19 Dome Izraelov, Jahvu blagoslivljaj! Dome Aronov, Jahvu blagoslivljaj!
135:20 Dome Levijev, Jahvu blagoslivljaj! Štovatelji Jahvini, Jahvu blagoslivljajte!
135:21 Blagoslovljen sa Siona Jahve koji prebiva u Jeruzalemu!
136:1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar: vječna je ljubav njegova!
136:2 Hvalite Boga nad bogovima: vječna je ljubav njegova!
136:3 Hvalite Gospodara nad gospodarima: vječna je ljubav njegova!
136:4 Jedini on učini čuda velika: vječna je ljubav njegova!
136:5 Mudro sazda on nebesa: vječna je ljubav njegova!
136:6 On utvrdi zemlju nad vodama: vječna je ljubav njegova!
136:7 On načini svjetlila velika: vječna je ljubav njegova!
136:8 Sunce da vlada danom: vječna je ljubav njegova!
136:9 Mjesec i zvijezde da vladaju noću: vječna je ljubav njegova!
136:10 On pobi prvorođence Egiptu: vječna je ljubav njegova!
136:11 Izvede Izraela iz njega: vječna je ljubav njegova!
136:12 Mišicom jakom, rukom ispruženom: vječna je ljubav njegova!
136:13 On Crveno more razdvoji: vječna je ljubav njegova!
136:14 Provede Izraela posred voda: vječna je ljubav njegova!
136:15 I vrgnu Faraona i vojsku mu u Crveno more: vječna je ljubav njegova!
136:16 On narod svoj vođaše pustinjom: vječna je ljubav njegova!
136:17 On udari kraljeve velike: vječna je ljubav njegova!
136:18 I pogubi kraljeve moćne: vječna je ljubav njegova!
136:19 Sihona, kralja amorejskog: vječna je ljubav njegova!
136:20 Oga, kralja bašanskog: vječna je ljubav njegova!
136:21 I njihovu zemlju dade u baštinu: vječna je ljubav njegova!
136:22 U baštinu Izraelu, sluzi svome: vječna je ljubav njegova!
136:23 On se spomenu nas u poniženju našem: vječna je ljubav njegova!
136:24 Od dušmana nas naših oslobodi: vječna je ljubav njegova!
136:25 On daje hrane svakom tijelu: vječna je ljubav njegova!
136:26 Hvalite Boga nebeskog: vječna je ljubav njegova!
137:1 Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;
137:2 o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.
137:3 I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"
137:4 Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!
137:5 Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
137:6 Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!
137:7 Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!"
137:8 Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!
137:9 Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!
138:1 Davidov. Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca jer si čuo riječi mojih usta. Pred licem anđela pjevam tebi,
138:2 bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzveličao obećanje svoje.
138:3 Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio.
138:4 Nek' ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje kad čuju riječi usta tvojih,
138:5 nek' pjevaju putove Jahvine: "Zaista, velika je slava Jahvina!"
138:6 Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje.
138:7 Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj, pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana; nek' me tvoja spasi desnica!
138:8 Jahve, što ja počeh, ti dovrši! Jahve, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti!
139:1 Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
139:2 ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
139:3 Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
139:4 Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
139:5 S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
139:6 Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
139:7 Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
139:8 Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
139:9 Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
139:10 i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
139:11 Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" -
139:12 ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
139:13 Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
139:14 Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
139:15 kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
139:16 Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
139:17 Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
139:18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
139:19 De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
139:20 Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
139:21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
139:22 Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
139:23 Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
139:24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!
140:1 Zborovođi. Psalam. Davidov.
140:2 Izbavi me, Jahve, od čovjeka zlobna, zaštiti me od čovjeka nasilna:
140:3 od onih koji pakosti u srcu smišljaju i čitav dan začinju kavge.
140:4 Kao zmije bruse jezike svoje, pod usnama im je otrov ljutičin.
140:5 Spasi me, Jahve, od ruku zlotvora, čuvaj me od čovjeka nasilna koji hoće da mi noga posrne.
140:6 Oholice mi potajno nastavljaju zamku, užetima mrežu pletu, kraj puta klopke mi stavljaju.
140:7 Zavapih Jahvi: "Ti si Bog moj! Poslušaj, o Jahve, krik mojih molitava!
140:8 Jahve, Gospode moj, spasitelju silni moj, u dan boja zakloni mi glavu!"
140:9 Ne daj da se ispune želje zlotvora, ne daj da svoje on izvrši namjere!
140:10 Nek' glavu ne podignu oni koji me opkoliše, nek' na njih padne zloba njihovih usana!
140:11 Nek' daždi po njima ugljevlje ognjeno, nek' se strovale u jamu da više ne ustanu!
140:12 Opadač se neće održat' na zemlji, silnika će odjednom zgrabiti nesreća.
140:13 Znam da će Jahve dati pravo ubogu i pravicu siromasima.
140:14 Zaista, pravedni će tvoje ime slaviti, pred tvojim će licem boraviti čestiti.
141:1 Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!
141:2 Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos večernji!
141:3 Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!
141:4 Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!
141:5 Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.
141:6 Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.
141:7 Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti.
141:8 U te su, Jahve, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!
141:9 Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca!
141:10 Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!
142:1 Poučna pjesma. Davidova. Kad bijaše u spilji. Molitva.
142:2 Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem.
142:3 Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem.
142:4 Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše.
142:5 Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari.
142:6 K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih.
142:7 Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji.
142:8 Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni.
143:1 Psalam. Davidov. Jahve, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši!
143:2 Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom!
143:3 Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli.
143:4 Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima.
143:5 Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam.
143:6 Ruke svoje za tobom pružam, duša moja k'o suha zemlja za tobom žeđa.
143:7 Usliši me brzo, o Jahve, dah moj već je na izmaku! Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze!
143:8 Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mi kaži kojim ću krenuti jer k tebi dušu uzdižem.
143:9 Izbavi me, Jahve, od mojih dušmana, tebi ja se utječem.
143:10 Nauči me da vršim volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek' me po ravnu putu vodi!
143:11 Zbog imena svog, Jahve, poživi me, zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe!
143:12 Po svojoj dobroti satri moje dušmane, uništi sve moje tlačitelje, jer ja sam sluga tvoj!
144:1 Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uči boju a prste ratu.
144:2 On je ljubav moja i tvrđava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!
144:3 Što je čovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li čedo ljudsko da ga se spominješ?
144:4 Poput daška je čovjek, dani njegovi kao sjena nestaju.
144:5 Jahve, nagni svoja nebesa i siđi, takni bregove: i zadimit će se!
144:6 Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih!
144:7 Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuđinskih:
144:8 laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.
144:9 Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat ću.
144:10 Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna mača
144:11 spasi mene, oslobodi me iz ruke tuđinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.
144:12 Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kćeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja;
144:13 da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju;
144:14 ovce naše plodile se na tisuće, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plača na ulicama našim!
144:15 Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!
145:1 Hvalospjev. Davidov. ALEF Slavit ću te, o Bože, kralju moj, ime ću tvoje blagoslivljat' uvijek i dovijeka.
145:2 BET Svaki ću dan tebe slaviti, ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka. GIMEL
145:3 Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova! DALET
145:4 Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja i silu tvoju naviješta.
145:5 HE Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva i čudesa tvoja objavljuju.
145:6 VAU Kazuju strahovitu silu djela tvojih, veličinu tvoju pripovijedaju.
145:7 ZAJIN Razglašuju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj kliču.
145:8 HET Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srdžbu, bogat dobrotom.
145:9 TET Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim.
145:10 JOD Nek' te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek' te blagoslivlju!
145:11 KAF Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore
145:12 LAMED da objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva tvoga.
145:13 MEM Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, tvoja vladavina za sva pokoljenja. NUN Vjeran je Jahve u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima.
145:14 SAMEK Jahve podupire sve koji posrću i pognute on uspravlja.
145:15 AJIN Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
145:16 PE Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo.
145:17 SADE Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima.
145:18 KOF Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno.
145:19 REŠ On ispunja želje štovatelja svojih, sluša njihove vapaje i spasava ih.
145:20 ŠIN Jahve štiti one koji njega ljube, a zlotvore sve će zatrti.
145:21 TAU Nek' usta moja kazuju hvalu Jahvinu i svako tijelo nek' slavi sveto ime njegovo - uvijek i dovijeka.
146:1 Aleluja! Hvali, dušo moja, Jahvu!
146:2 Hvalit ću Jahvu sveg života svojeg. Dok me bude, Bogu svom ću pjevati.
146:3 Ne uzdajte se u knezove, u čovjeka od kog nema spasenja!
146:4 Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove.
146:5 Blago onom kome je pomoćnik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu,
146:6 koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji ostaje vjeran dovijeka,
146:7 potlačenima vraća pravicu, a gladnima kruh daje. Jahve oslobađa sužnje,
146:8 Jahve slijepcima oči otvara. Jahve uspravlja prignute, Jahve ljubi pravedne.
146:9 Jahve štiti tuđince, sirote i udovice podupire, a grešnicima mrsi putove.
146:10 Jahve će kraljevati dovijeka, tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena. Aleluja!
147:1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
147:2 Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
147:3 On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
147:4 On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
147:5 Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
147:6 Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
147:7 Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
147:8 Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
147:9 On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
147:10 Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
147:11 Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
147:12 Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
147:13 On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
147:14 On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
147:15 Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
147:16 Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
147:17 On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
147:18 Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
147:19 Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
147:20 Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!
148:1 Aleluja! Hvalite Jahvu s nebesa, hvalite ga u visinama!
148:2 Hvalite ga, svi anđeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove!
148:3 Hvalite ga, sunce i mjeseče, hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne!
148:4 Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim!
148:5 Neka hvale ime Jahvino jer on zapovjedi i postadoše.
148:6 Postavi ih zauvijek i dovijeka po zakonu koji neće proći.
148:7 Hvalite Jahvu sa zemlje, nemani morske i svi bezdani!
148:8 Ognju i grÓade, sniježe i maglo, olujni vjetre, što riječ njegovu izvršavaš!
148:9 Gore i svi brežuljci, plodonosna stabla i svi cedrovi!
148:10 Zvijeri i sve životinje, gmizavci i ptice krilate!
148:11 Zemaljski kraljevi i svi narodi, knezovi i suci zemaljski!
148:12 Mladići i djevojke, starci s djecom zajedno:
148:13 nek' svi hvale ime Jahvino, jer jedino je njegovo ime uzvišeno! Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje,
148:14 on podiže snagu svom narodu, on proslavlja svete svoje, sinove Izraelove - narod njemu blizak. Aleluja!
149:1 Aleluja! Pjevajte Jahvi pjesmu novu i u zboru svetih hvalu njegovu!
149:2 Nek' se raduje Izrael Stvoritelju svojem! Kralju svom neka klikću sinovi Siona!
149:3 Neka u kolu hvale ime njegovo, bubnjem i citarom neka ga slave!
149:4 Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenčava ponizne!
149:5 Neka se sveti raduju u slavi, neka kliču s ležaja svojih!
149:6 Nek' im pohvale Božje budu na ustima, mačevi dvosjekli u rukama
149:7 da nad pucima izvrše odmazdu i kaznu nad narodima;
149:8 da im kraljeve bace u lance, a odličnike u okove gvozdene;
149:9 da na njima izvrše sud davno napisan - nek' bude na čast svim svetima njegovim! Aleluja!
150:1 Aleluja!
150:2 Hvalite Boga u Svetištu njegovu, slavite ga u veličanstvu svoda nebeskog!
150:3 Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, slavite ga zbog beskrajne veličine njegove!
150:4 Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citarom!
150:5 Hvalite ga igrom i bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim i frulom! Hvalite ga cimbalima zvučnim, slavite ga cimbalima gromkim!
150:6 Sve što god diše Jahvu neka slavi! Aleluja!